Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Jevrejima 7
Hristos Sveštenik kao Melhisedek, veći od sveštenika Levijevih, vječni je Prvosveštenik Novog Zavjeta.
1
Jer taj Melhisedek, car Salimski, sveštenik Boga Višnjega, koji srete Avraama kad se vraćaše poslije poraza careva, i blagoslovi ga;
2
Kome Avraam dade i desetak od svega, on je po značenju svoga imena prvo car pravde, a potom je i car Salimski, to jest, car mira,
3
Bez oca, bez matere, bez rodoslova, niti mu dani imaju početka niti mu život ima svršetka, a kao sličan Sinu Božijemu ostaje sveštenik bez prestanka.
4
No pogledajte koliko je velik ovaj kome je i sam patrijarh Avraam dao desetak od probranoga plijena.
5
I dok sinovi Levijevi primajući sveštenstvo imaju zapovijest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest od braće svoje, iako su proizišli iz bedara Avraamovih,
6
Dotle ovaj koji nije od njihovog roda, uze desetak od Avraama, i njega, koji je imao obećanje, blagoslovio je.
7
A van svakoga je spora da veći blagosilja manjega.
8
I tako ovdje desetak uzimaju ljudi smrtni, a tamo onaj za kojega se svjedoči da živi.
9
I moglo bi se reći, da Levije, koji uzima desetak, dade desetak kroz Avraama,
10
Pošto on još bijaše u bedrima oca kada ga srete Melhisedek.
11
Ako je, dakle, savršenstvo bilo postignuto kroz levitsko sveštenstvo, jer je narod njime doveden pod Zakon, zašto je bilo još potrebno govoriti da će se pojaviti drugi Sveštenik po činu Melhisedekovu, a ne po činu Aronovu?
12
Ali kada se mijenja sveštenstvo, mora se promijeniti i Zakon.
13
Jer Onaj za koga se ovo veli iz drugoga je plemena, od kojega niko nije pristupao žrtveniku.
14
Jer je očigledno da je Gospod naš proizišao iz plemena Judinog, za koje Mojsej ništa ne reče o sveštenstvu.
15
I još je očiglednije, kada po podobiju Melhisedekovu nastaje drugi Sveštenik,
16
Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga.
17
Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu.
18
Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, –
19
Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu.
20
Ukoliko ne bješe bez zakletve, –
21
Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, –
22
Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta.
23
I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju,
24
A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo.
25
Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih.
26
Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;
27
Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe.
28
Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.