Stari zavet · Poučne knjige
Priče Solomonove 1
Da se pozna mudrost! Treba se čuvati lošeg društva. Premudrost upozorava.
1
Priče Solomona, sina Davidova, cara Izrailjeva,
2
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne,
3
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4
Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost.
5
Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost,
6
Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7
Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9
Jer će biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11
Ako bi rekli: Hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12
Proždrijećemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;
13
Svakojakoga blaga dobićemo, napunićemo kuće svoje plijena;
14
Bacaćeš ždrijeb svoj s nama; jedan će nam tobolac biti svjema;
15
Sine moj, ne idi na put s njima, čuvaj nogu svoju od staze njihove,
16
Jer nogama svojim trče na zlo i hite da proljevaju krv,
17
Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici;
18
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19
Takvi su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20
Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21
U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22
Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? I podsmjevačima dokle će biti mio podsmijeh? I bezumnom dokle će mrziti na znanje?
23
Obratite se na karanje moje; evo, izasuću vam duh svoj, kazaću vam riječi svoje.
24
Što zvah, ali ne htjeste; pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26
Zato ću se i ja smijati vašoj nevolji, rugaću se kad dođe čega se bojite;
27
Kad kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad navali na vas nevolja i muka.
28
Tada će me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći.
29
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31
3ato će jesti plod od putova svojih, i nasitiće se savjeta svojih.
32
Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova.
33
Ali ko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.