Pređi na sadržaj
Priče Solomonove 1919 od 31

Stari zavet · Poučne knjige

Priče Solomonove 19

Pobožno siromaštvo, šteta od bezumlja, od lijenosti i od podsmijevanja.

1
Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.
2
Kad je duša bez znanja, nije dobro, i ko je brzijeh nogu, spotiče se.
3
Ludost čovječija prevraća put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.
4
Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
5
Lažan svjedok neće ostati bez kara, i ko govori laž, neće uteći.
6
Mnogi ugađaju knezu, i svak je prijatelj čovjeku podatljivu.
7
Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; viče za njima, ali ih nema.
8
Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naći će dobro.
9
Svjedok lažan neće ostati bez kara, i ko govori laž, poginuće.
10
Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
11
Razum zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu.
12
Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13
Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14
Kuća i imanje našljeđuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15
Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaće.
16
Ko drži zapovijesti, čuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuće.
17
Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo.
18
Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19
Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije većma pokaraj.
20
Slušaj savjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21
Mnogo ima misli u srcu čovječijem, ali što Gospod naumi, ono će ostati.
22
Želja čovjeku treba da je da čini milost, a bolji je siromah nego laža.
23
Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24
Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
25
Udri podsmjevača da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26
Sin sramotan i prijekoran upropašćuje oca i odgoni mater.
27
Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od riječi razumnijeh.
28
Nevaljao svjedok podsmijeva se pravdi, i usta bezbožnička proždiru nepravdu.
29
Gotovi su podsmjevačima sudovi i bezumnicima boj na leđa.
Glave · Priče Solomonove
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25
  26. 26
  27. 27
  28. 28
  29. 29
  30. 30
  31. 31

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte