Stari zavet · Poučne knjige
Priče Solomonove 30
Agurove izreke.
1
Riječi Agura, sina Jakejeva; sabrane riječi toga čovjeka Itilu, Itilu i Ukalu.
2
Ja sam luđi od svakoga, i razuma čovječijega nema u mene.
3
Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari.
4
Ko je izašao na nebo i opet sišao? Ko je skupio vjetar u pregršti svoje? Ko je svezao vode u plašt svoj? Ko je utvrdio sve krajeve zemlji? Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu? Znaš li?
5
Sve su riječi Božije čiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.
6
Ništa ne dodaji k riječima njegovijem, da te ne ukori i ne nađeš se laža.
7
Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:
8
Taštinu i riječ lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
9
Da ne bih najedavši se, odrekao se tebe i rekao: Ko je Gospod? Ili osiromašivši, da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
10
Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
11
Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
12
Ima rod koji misli da je čist, a od svoga kala nije opran.
13
Ima rod koji drži visoko oči svoje, i vjeđe mu se dižu uvis.
14
Ima rod kojemu su zubi mačevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge između ljudi.
15
Pijavica ima dvije kćeri koje govore: Daj, daj. Ima troje nesito, i četvrto nikad ne kaže: Dosta.
16
Grob, materica jalova, zemlja koja ne biva sita vode, i oganj koji ne govori: Dosta.
17
Oko koje se ruga ocu i neće da sluša matere, kljuvaće ga gavrani s potoka i jesti orlići.
18
Troje mi je čudesno, i četvrtoga ne razumijem:
19
Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora, i put čovječiji k djevojci.
20
Takav je put kurvin: jede i obriše usta, pa veli: Nijesam učinila zla.
21
Od troga se potresa zemlja, i četvrtoga ne može podnijeti:
22
Od sluge kad postane car, od bezumnika kad se najede hljeba,
23
Od puštenice kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospođu svoju.
24
Četvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:
25
Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;
26
Pitomi zečevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuću;
27
Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;
28
Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.
29
Troje lijepo korača, i četvrto lijepo hodi:
30
Lav, najjači između zvjerova, koji ne uzmiče ni pred kim,
31
Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.
32
Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta.
33
Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameće svađu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.