Propovjednik 6

Ima zlo koje vidjeh pod suncem i često je među ljudima:

Nekome Bog da bogatstvo i blago i slavu, te duša njegova ima sve što god želi, ali mu ne da Bog da to uživa, nego uživa drugi. To je taština i ljuto zlo.

Da bi ko rodio sto sinova i živio mnogo godina i dani bi se vijeka njegova veoma namnožili, a duša se njegova ne bi nasitila dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem da je bolje nedonošče od njega.

Jer uzalud dođe i u tamu otide i ime mu je tamom pokriveno;

Ni sunca ne vidje, niti što pozna, a počiva bolje nego onaj.

I da bi živio dvije tisuće godina, a dobra ne bi uživao, ne odlaze li svi na jedno mjesto?

Sav je trud čovječiji za usta njegova, ali se ne može nasititi duša njegova.

Jer šta ima mudri više nego bezumni? Šta li siromah koji se umije vladati među živima?

Bolje je vidjeti očima negoli željeti; i to je taština i muka duhu.

Što je ko, davno je tijem nazvan; i zna se da je čovjek i da se ne može suditi s jačim od sebe.

Kad, dakle, ima mnogo stvari koje umnožavaju taštinu, kakva je korist čovjeku?

Jer ko zna što je dobro čovjeku u životu za malo dana taštega života njegova, koji mu prolaze kao sjen? Ili ko će kazati čovjeku šta će biti poslije njega pod suncem?