Stari zavet · Poučne knjige
Propovjednik 1
Sve zemaljsko je taština.
1
Riječi propovjednika, sina Davidova, cara u Jerusalimu.
2
Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad taštinama, sve je taština.
3
Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova, kojim se trudi pod suncem?
4
Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek.
5
Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi.
6
Vjetar ide na jug i obrće se na sjever. Ide jednako obrćući se, i u obrtanju svom vraća se.
7
Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da opet teku.
8
Sve je mučno da čovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati.
9
Što je bilo to će biti, što se činilo to će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
10
Ima li što zašto bi ko rekao: Vidi, to je novo? Već je bilo za vijekova koji su bili prije nas.
11
Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što će poslije biti neće se pominjati u onijeh koji će poslije nastati.
12
Ja propovjednik bijah car nad Izrailjem u Jerusalimu;
13
I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošću sve što biva pod nebom; taj mučni posao dade Bog sinovima ljudskim da se muče oko njega.
14
Vidjeh sve što biva pod suncem i, gle, sve je taština i muka duhu.
15
Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti.
16
Ja rekoh u srcu svom govoreći: Evo, ja postah velik, i pretekoh mudrošću sve koji biše prije mene u Jerusalimu, i srce moje vidje mnogo mudrosti i znanja.
17
I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu.
18
Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje, umnožava muku.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.