Stari zavet · Poučne knjige
Propovjednik 7
Dobro je biti mudar, zadovoljan i živjeti jednostavno.
1
Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.
2
Bolje je ići u kuću gdje je žalost, nego ići u kuću gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga čovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.
3
Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.
4
Srce je mudrijeh ljudi u kući gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kući gdje je veselje.
5
Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.
6
Jer kao što prašti trnje pod loncem, tako je smijeh bezumnikov; i to je taština.
7
Veselje obezumljuje mudroga, i poklon izopačuje srce.
8
Bolji je kraj stvari nego početak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.
9
Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev počiva u njedrima bezumnijeh.
10
Ne govori: Šta je to, te su pređašnji dani bili bolji od ovijeh? Jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.
11
Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.
12
Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.
13
Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?
14
U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da čovjek ne zna šta će biti.
15
Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloći.
16
Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?
17
Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?
18
Dobro je da držiš jedno, a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga, izbaviće se od svega.
19
Mudrost krijepi čovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.
20
Doista, nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.
21
Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega čuo gdje te psuje;
22
Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.
23
Sve to ogledah mudrošću i rekoh: Biću mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.
24
Što je tako daleko i vrlo duboko, ko će naći?
25
Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznađem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.
26
I nađoh da je grča od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, sačuvaće se od nje, a grješnika će uhvatiti ona.
27
Gle, to nađoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeći da razumem.
28
Još traži duša moja, ali ne nađoh. Čovjeka jednoga u tisući nađoh, ali žene među svjema ne nađoh.
29
Samo, gle, ovo nađoh: da je Bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.