Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Danilo 10
Novo Danilovo viđenje, na Tigru za vrijeme cara Kira, čovjeka sa licem sjaja munje. Ruka koja ga podiže. Javljanje kneza persijskog i kneza Mihaila. Otkrivenje Sina Čovečijeg, ukrepljuje ga.
1
Godine treće Kira, cara persijskoga, objavi se riječ Danilu, kome bješe dato ime Valtazar, i to riječ istinita, i sila velika i razum bi mu dat u viđenju.
2
U dane one ja Danilo bio sam u tugovanju tri nedjelje dana:
3
Hljeba omiljenog ne jedoh, meso i vino ne uđe u usta moja, i uljem se ne pomazah dok se ne napuniše tri nedjelje dana.
4
Dana dvadeset četvrtog mjeseca prvog, ja bijah na obali rijeke velike, zvane Edekel (Tigar)
5
I podigoh oči svoje, i vidjeh, gle, čovjek jedan obučen u rizu lanenu, i bedra njegova opasana čistim zlatom iz Ofaza.
6
A tijelo njegovo kao (topaz) tarsijski, i lice njegovo kao sjaj munje, i oči njegove kao svjetiljke ognjene, i mišice njegove i golijeni kao sjaj mjedi blješteće, i glas riječi njegovih kao glas mnoštva (naroda).
7
I vidjeh ja Danilo sam pojavu, a ljudi koji bjehu sa mnom ne vidješe pojave, no užas veliki napade na njih, i pobjegoše u strahu;
8
I ja ostah sam i vidjeh pojavu ovu veliku, i ne ostade u meni snage, slava moja se promijeni u rugobu, i postah nemoćan.
9
I čuh glas riječi njegovih i kad ga čuh, bih potresen, licem svojim na zemlji.
10
I, gle, ruka koja me se dotače i koja me podiže na koljena.
11
I reče mi: Danilo, mili čovječe, razumi riječi koje ti govorim i stani na mjesto svoje, jer sada bih poslan tebi. I dok mi je on govorio riječ ovu, ustadoh prestrašen.
12
I reče mi: Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana, otkad si predao srce svoje da razumiješ i da potrpiš pred Bogom svojim, biše uslišene riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi.
13
A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga.
14
I dođoh da ti saopštim šta će se dogoditi narodu tvome poslednjih dana, jer se viđenje (tiče) dana (koji dolaze).
15
I dok je on govorio sa mnom, u toku riječi ovih, padoh licem svojim na zemlju potresen.
16
I gle, kao prilika Sina Čovječijeg dotače se usana mojih; i otvorih usta svoja i govorih, i rekoh onome što je stajao ispred mene: Gospode, u pojavi Tvojoj, prevrnu se utroba moja u meni, i ne imah sile;
17
Pa kako će moći sluga Tvoj, Gospode, govoriti sa Gospodom ovim mojim? Jer ja iznemogoh, i od sada nema u meni krjeposti, i dah zastade u meni.
18
I dodade i dotače me se onaj sa izgledom čovječijim i ukrijepi me
19
I reče mi: Ne boj se, mili čovječe, mir ti; budi hrabar i krjepak! I dok je on razgovarao sa mnom, ukrijepih se i rekoh: Neka govori Gospod moj, jer si me ukrijepio.
20
I reče: Da li znaš, zašto dođoh k tebi? A sada ću se vratiti da ratujem s knezom persijskim; i dok ja budem izlazio, knez jelinski će ulaziti.
21
Nego da ti objavim zapisano u Pismu istinitom, i nema nijednog ko bi izdržao sa mnom u svemu ovom, osim Mihaila, kneza vašega.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.