Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka

Danilo 2

Navuhodonosorov san, mudraci ga ne mogu odgonetnuti. Danilo otkriva i tumači san: viđenje Lika velikog. Car ga postavlja za poglavara vojvodama i mudracima.

A u godini drugoj carovanja Navuhodonosorova, usni Navuhodonosor san, i bi van sebe duh njegov, te san njegov otide od njega.

I reče car da pozovu gatare i zvjezdare i pogađače i Haldejce da kažu caru san njegov; i dođoše i stadoše pred cara.

I reče im car: Usnih san, i bi van sebe duh moj, da bih razumio san.

I rekoše Haldejci caru sirijski: Care, da si živ dovijeka! Ti kaži san slugama tvojim, pa ćemo ti objaviti šta znači.

Odgovori car i reče Haldejcima: Zaboravio sam kazano; ako mi ne obznanite san i šta on znači, bićete pogubljeni, i domovi vaši razgrabljeni;

A ako mi san i šta on znači obznanite, poklone i darove i čast veliku primićete od mene. Objavite mi, dakle, san i šta on znači.

Odgovoriše opet i rekoše: Neka car kaže san slugama svojim, pa ćemo objaviti šta on znači.

Odgovori car i reče: Doista vidim ja da hoćete da dobijete na vremenu, pošto vidite da sam zaboravio kazano;

Ako, dakle, san mi ne objavite, vidim da lažnu riječ i pokvarenu smišljate da mi kažete, dok vrijeme ne prođe. San mi kažite, pa ću znati da ćete mi objaviti šta on znači.

Odgovoriše Haldejci pred carem i rekoše: Nema čovjeka na zemlji koji će riječ carevu moći poznati, pošto nijedan car veliki i knez za riječ takvu ne pita gatara, zvjezdara i Haldejce;

Jer riječ, za koju car pita, veoma je teška, i nema drugoga koji bi je objavio pred carem, osim bogova, čije obitavalište nije sa bilo kakvim tjelesnim stvorom.

Tada car u jarosti i velikom gnjevu reče da se pogube svi mudraci vavilonski.

I izađe naredba, i ubijahu mudrace, i zatražiše Danila i prijatelje njegove da pogube.

Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu, zapovjedniku carskom, koji izađe da ubija mudrace vavilonske:

Kneže carev, o čemu izađe ta surova odluka od strane cara? Tada saopšti riječ Arioh Danilu.

A Danilo uđe i zamoli cara da mu dade vremena, pa će objaviti caru šta san znači.

Potom otide Danilo u dom svoj, i Ananiji i Misailu i Azariji, prijateljima svojim, obznani rečeno.

I samilost iskahu od Boga nebesnoga o ovoj tajni, da ne bi bili pogubljeni Danilo i prijatelji njegovi sa ostalim mudracima vavilonskim.

Tada Danilu u viđenju noćnom bi otkrivena tajna; i blagoslovi Boga nebeskoga Danilo:

Neka je ime Božje blagosloveno od vijeka do vijeka, jer je Njegova premudrost i razum i sila;

I on mijenja vremena i ljeta, postavlja careve i smjenjuje, dajući mudrost mudrima i razum razumnima;

On otkriva dubine i skriveno, znajući ono što je u mraku, i svjetlost sa njime prebiva;

Tebi, Bože otaca mojih, ispovijedam se i pojem, jer mudrost i silu si mi dao, i sad si mi obznanio što molih od Tebe, i viđenje carevo obznani mi.

I otide Danilo k Ariohu, koga postavi car da pogubi mudrace vavilonske, i reče mu: Mudrace vavilonske nemoj pogubiti, nego me izvedi pred cara, i značenje (sna) caru ću objaviti.

Tada Arioh brzo izvede Danila pred cara i reče mu: Našao sam čovjeka među sinovima zarobljenim iz Judeje koji će tumačenje (sna) caru objaviti.

I odgovori car i reče Danilu, kome je ime Valtazar: Možeš li mi objaviti san koji vidjeh, i tumačenje njegovo?

I odgovori Danilo pred carem i reče: Tajnu za koju car pita, ne mogu kazati caru mudraci, zvjezdari, gatari, pogađači,

Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i koji je obznanio caru Navuhodonosoru šta će se desiti u poslednjim vremenima. San tvoj i viđenja glave tvoje na postelji tvojoj ovo su:

Tebi, care, dođoše misli na postelji tvojoj što će biti poslije, i Onaj koji otkriva tajne, obznanio ti je šta će se desiti.

A meni se ova tajna nije otkrila mudrošću koja bi u meni bila mimo sve žive, nego zato da se obznani caru značenje (sna), i da doznaš misli srca svoga.

Ti, care, vidje, a to lik (= kip) jedan: velik bješe lik onaj, i obličje njegovo visoko, koje je stajalo pred tobom, a izgled njegov strašan;

Lik kome glava bješe od čistoga zlata, ruke i grudi i mišice njegove srebrne, trbuh i bedra bronzani,

Golijeni gvozdene, noge – jedan dio gvozden a drugi dio glinen.

Ti gledaše dokle se odvali kamen od gore bez ruku, i udari lik u noge gvozdene i glinene i potpuno ih satrije.

Tada se zajedno satrše glina, gvožđe, bronza, srebro, zlato, i postadoše kao prah od gumna ljetnjeg; i oduva ih moćni vjetar, te se ne znađaše mjesta njihovog. A kamen koji udari lik postade gora velika i ispuni svu zemlju.

Ovo je san; i tumačenje njegovo reći ćemo pred carem:

Ti si, care, car nad carevima, kome Bog nebeski carstvo moćno i silno i slavno dade;

Na svakom mjestu, gdje žive sinovi čovječiji, zvijeri poljske i ptice nebeske dao je u ruku tvoju i postavio te Gospodarem svih, ti si glava zlatna.

I posle tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvoga, i carstvo treće, bronzano, koje će vladati po svoj zemlji.

I carstvo četvrto biće jako kao gvožđe; na način na koji gvožđe satire i ukroćuje sve, tako i ono sve satire i ukroćuje.

A što si vidio noge i prste dijelom od gline a dijelom od gvožđa, biće carstvo razdijeljeno, i od korijena gvozdenog biće u njemu, kao što si vidio gvožđe pomiješano sa glinom;

I prsti na nogama dijelom gvozdeni a dijelom glineni, dio carstva biće moćan a dio od njega satrven.

A što si vidio gvožđe pomiješano s glinom, to će biti pomiješani sa sjemenom čovječijim, ali neće prionuti jedan za drugoga, kao što se gvožđe ne miješa s glinom.

I u dane onih careva podići će Bog nebeski Carstvo koje se dovijeka neće raspasti, i Carstvo Njegovo narodu drugom neće potpasti; ono će satrti i razbijati sva ta carstva, a samo će opstati dovijeka.

Kao što si vidio kako se od gore odvali kamen bez ruku i satrije glinu, gvožđe, bronzu, srebro, zlato, Bog veliki obznani caru šta će se dogoditi posle ovoga, i istinit je san, i vjerno tumačenje njegovo.

Tada car Navuhodonosor pade ničice i pokloni se Danilu, i reče darove i miomirni kad da mu prinesu,

I odgovorivši car, reče Danilu: Vaistinu Bog vaš je Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima, i Onaj koji otkriva tajne kad si mogao otkriti ovu tajnu.

I uzvisi car Danila i darove velike i mnoge dade njemu i postavi ga nad svom zemljom vavilonskom i za kneza vojvodama i nad svima mudracima vavilonskim.

A Danilo izmoli od cara, i postavi nad poslovima zemlje vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga. Danilo, pak, bješe u dvoru carevu.

Glave · Danilo

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.