Osija 11

Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega.

Koliko ih zvaše, toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima.

Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja liječio.

Vukoh ih uzicama čovječjim, užima ljubavnijem; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti i davah im hranu.

Neće se vratiti u zemlju Misirsku, nego će mu Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti.

I mač će stajati u gradovima njegovijem, i potrće prijevornice njegove i proždrijeti za namjere njihove.

Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga k Višnjemu, ali se nijedan ne podiže.

Kako da te dam, Jefreme? Da te predam, Izrailju? Kako da učinim od tebe kao od Adame? Da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti.

Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, Svetac usred tebe; neću doći na grad.

Ići će oni za Gospodom; on će rikati kao lav; kad rikne, sa strahom će dotrčati sinovi s mora;

Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje Asirske; i naseliću ih u kućama njihovijem, govori Gospod.