Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Osija 7
Jadikovanje nad pokvarenim Izrailjem i objavljivanje zasluženih kazni.
1
Kad liječim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloća Samarijska; jer čine laž, i lupež ulazi, i napolju udara četa.
2
I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih djela njihova, preda mnom su.
3
Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove.
4
Svi čine preljubu; kao peć su koju užari hljebar, koji prestane stražiti kad zamijesi tijesto pa dokle uskisne.
5
Na dan cara našega razbolješe se knezovi od mijeha vina, i on pruži ruku svoju podsmjevačima.
6
Jer na zasjede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peć; hljebar njihov spava cijelu noć, ujutru gori kao plamen ognjeni.
7
Svi su kao peć ugrijani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan između njih ne viče k meni.
8
Jefrem se pomiješao s narodima; Jefrem je pogača neprevrnuta.
9
Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sijede kose popadaju ga, a on ne zna.
10
I ponositost Izrailjeva svjedoči mu u oči, ali se ne vraćaju ka Gospodu Bogu svojemu, niti ga traže uza sve to.
11
I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku.
12
Kad otidu, razapeću na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svući ću ih, karaću ih kako je kazivano u zboru njihovu.
13
Teško njima, jer zađoše od mene; pogibao će im biti, jer me iznevjeriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž.
14
Niti me prizivaše iz srca svojega, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajući se, odstupaju od mene.
15
Kad ih karah, ukrijepih im mišice; ali oni misliše zlo na me.
16
Vraćaju se, ali ne k Višnjemu, postaše kao luk lažljiv; knezovi će njihovi popadati od mača s obijesti jezika svojega; to će im biti podsmijeh u zemlji Misirskoj.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.