Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Osija 2
Savez Božiji s njegovim narodom raskinut i obnovljen.
1
Recite braći svojoj: Narode moj; i sestrama svojim: Pomilovana.
2
Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svojega, i preljube svoje od dojaka svojih,
3
Da je ne bih svukao golu i učinio je kakva je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja zasušena, i umorio je žeđu.
4
I neću se smilovati na djecu njezinu, jer su kopilad.
5
Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: Ići ću za milosnicima svojim koji mi daju hljeb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piće moje.
6
Zato, evo, ja ću joj zagraditi put trnjem i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih.
7
I trčaće za svojim milosnicima, ali ih neće stignuti; i tražiće ih, ali ih neće naći; pa će reći: Idem da se vratim k prvomu mužu svojemu, jer mi bješe bolje onda nego sada.
8
Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kojega načiniše Vala.
9
Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vrijeme, i vino svoje, kad bude vrijeme, i uzeću vunu svoju i lan svoj kojim bi pokrivala golotinju svoju.
10
I otkriću rugobu njezinu pred milosnicima njezinijem, i niko je neće izbaviti iz moje ruke.
11
I ukinuću svaku radost njezinu, svetkovine njezine, mladine njezine i subote njezine i sve praznike njezine.
12
I potrću čokote njezine i smokve, za koje govori: Plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiću ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko.
13
I pohodiću na njoj dane Valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod.
14
Ali, evo, ja ću je primamiti i odvešću je u pustinju, i govoriću s njom lijepo.
15
I daću joj vinograde njezine od toga mjesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i ondje će pjevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira.
16
I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: Mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.
17
Jer ću ukloniti iz usta njezinijeh imena Vala; i neće im se više pominjati imena.
18
I tada ću im učiniti zavjet sa zvijerjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.
19
I zaručiću te sebi dovijeka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.
20
I zaručiću te sebi vjerom, i poznaćeš Gospoda.
21
I tada ću se odazvati, govori Gospod, odazvaću se nebesima, a ona će se odazvati zemlji.
22
A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju, a to će se odazvati Jezraelu.
23
I posijaću je sebi na zemlji, i smilovaću se na Loruhamu, i reći ću Loamiji: Ti si moj narod, i on će reći: Bože moj!
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.