Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Osija 1
Osijin brak i djeca: Izrailjevo idolopoklonstvo i kazna. Sjedinjenje Jude i Izrailja pod jednim poglavarom.
1
Riječ Gospodnja koja dođe Osiji, sinu Veirijevu, za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh, i za vremena Jerovoama, sina Joasova, cara Izrailjeva.
2
Kad Gospod poče govoriti Osiji, reče Gospod Osiji: Idi, oženi se kurvom i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva odstupivši od Gospoda.
3
I otide, i uze Gomeru, kćer Divlaimsku, koja zatrudnje i rodi mu sina.
4
Tada mu reče Gospod: Nadjeni mu ime Jezrael; jer još malo, pa ću pohoditi krv Jezraelsku na domu Jujevu i ukinuću carstvo doma Izrailjeva.
5
I u to ću vrijeme slomiti luk Izrailjev u dolini Jezraelskoj.
6
I ona opet zatrudnje i rodi kćer; i Gospod mu reče: Nadjeni joj ime Loruhama; jer se više neću smilovati na dom Izrailjev, nego ću ih ukinuti sasvijem.
7
A na dom Judin smilovaću se i izbaviću ih Gospodom Bogom njihovijem, a neću ih izbaviti lukom ni mačem ni ratom ni konjma ni konjicima.
8
Potom odbivši od sise Loruhamu, opet zatrudnje i rodi sina.
9
I reče Gospod: Nadjeni mu ime Loamija; jer vi nijeste moj narod, niti ću ja biti vaš.
10
Ali će ipak broj sinova Izrailjevijeh biti kao pijesak morski, koji se ne može izmjeriti ni izbrojiti; i umjesto da im se reče: Nijeste moj narod, reći će im se: Sinovi Boga živoga.
11
I sabraće se sinovi Judini i sinovi Izrailjevi ujedno, i postaviće sebi jednoga poglavara i otići će iz zemlje, jer će biti velik dan Jezraelski.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.