Novi zavet · Proročka knjiga

Otkrivenje 14

Jagnje i sto četrdeset četiri hiljade djevstvenika na gori Sionu. Tri anđela sa vijestima. Žetva Sina Čovječijega. Kaca gnjeva Božijega.

I vidjeh, i gle Jagnje koje stajaše na gori Sionu i sa Njime sto četrdeset i četiri hiljade, koji imahu Ime njegovo i Ime Oca njegovog napisano na čelima svojim.

I čuh glas sa neba kao glas voda mnogih, i kao glas groma jakog; i glas koji čuh bješe kao guslanje guslara u gusle svoje.

I pjevahu pjesmu novu pred prijestolom i pred četiri živa bića i pred starješinama; i niko ne mogaše naučiti ovu pjesmu osim onih sto četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje.

Ovo su oni koji se ne oskvrniše sa ženama, jer su djevstvenici; ovo su oni koji idu za Jagnjetom kuda god pođe; ovi su otkupljeni između ljudi kao prvina Bogu i Jagnjetu;

I u njihovim ustima ne nađe se laž, jer su bez mane.

I vidjeh drugoga anđela koji leti posred neba, koji imaše vječno Jevanđelje da blagovijesti onima koji žive na zemlji i svakome plemenu i rodu i jeziku i narodu.

I govoraše snažnim glasom: Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se Onome koji stvori nebo i zemlju i more i izvore vodene.

I drugi anđeo sledovaše govoreći: Pade, pade Vavilon veliki, koji je žestokim vinom bluda svojega napojio sve narode.

I treći anđeo sledovaše za njima govoreći glasom gromkim: Ko god se pokloni zvijeri i liku njezinom, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,

I on će piti od vina gnjeva Božijeg, koje je nepomiješano natočeno u čašu gnjeva njegovog, i biće mučen u ognju i sumporu pred anđelima svetima i pred Jagnjetom.

I dim mučenja njegovog uzdizaće se u vijekove vijekova; i neće imati odmora dan i noć oni koji se klanjaju zvijeri i liku njezinom, i ko god prima žig imena njezina.

Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu.

I čuh glas sa neba koji mi govori: Napiši: Blaženi mrtvi koji od sada umiru u Gospodu! Da, govori Duh, neka počinu od trudova svojih, a djela njihova će slijediti za njima.

I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na oblaku sjeđaše Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar.

I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši.

I Onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.

I drugi anđeo iziđe iz hrama što je na nebu, i on je imao srp oštar.

I drugi anđeo iziđe iz oltara, koji je imao vlast nad ognjem, i povika jakim glasom onome koji imaše srp oštri: Zamahni srpom svojim oštrim, i odreži grožđe vinograda zemaljskog; jer sazreše grozdovi njegovi.

I baci anđeo srp svoj na zemlju, i obra vinograd zemaljski, i metnu u veliku kacu gnjeva Božijega.

I izgazi se kaca izvan grada, i iziđe krv iz kace sve do uzda konjima u širinu od hiljadu i šest stotina stadija.

Glave · Otkrivenje

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.