Novi zavet · Proročka knjiga
Otkrivenje 7
Broj zapečaćenih iz dvanaest koljena. Mnoštvo spasenih krvlju Jagnjetovom iz svih naroda.
1
I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duva vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.
2
I vidjeh drugoga anđela gdje se diže od istoka sunca, koji imaše pečat Boga živoga, i povika silnim glasom četvorici anđela kojima bješe dano da pustoše zemlju i more, govoreći:
3
Ne kvarite zemlje, ni mora, ni drveća, dok ne stavimo pečat slugama Boga našega na čela njihova.
4
I čuh broj obilježenih pečatom: sto i četrdeset i četiri hiljade onih sa pečatom iz sviju plemena sinova Izrailjevih:
5
Iz plemena Judina dvanaest hiljada sa pečatom; iz plemena Ruvimova dvanaest hiljada; iz plemena Gadova dvanaest hiljada;
6
Iz plemena Asirova dvanaest hiljada; iz plemena Neftalimova dvanaest hiljada; iz plemena Manasijina dvanaest hiljada;
7
Iz plemena Simeonova dvanaest hiljada; iz plemena Levijeva dvanaest hiljada; iz plemena Isaharova dvanaest hiljada;
8
Iz plemena Zavulonova dvanaest hiljada; iz plemena Josifova dvanaest hiljada; iz plemena Venijaminova dvanaest hiljada onih sa pečatom.
9
Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim;
10
I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu.
11
I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu,
12
Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin!
13
I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše?
14
I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj.
15
Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima.
16
Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega.
17
Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.