Novi zavet · Proročka knjiga
Otkrivenje 19
Slavljenje Boga na nebu zbog osude Vavilona. Svadba Jagnjetova. Viđenje Hrista Cara. Zvijer i lažni prorok poraženi.
1
I poslije ovoga čuh kao glas silni naroda mnogoga na nebu gdje govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Bogu našemu;
2
Jer su istiniti i pravedni sudovi njegovi, što osudi bludnicu veliku, koja pokvari zemlju bludom svojim, i osveti krv slugu svojih od ruke njezine.
3
I ponovo rekoše: Aliluja! I dim njezin dizaše se u vijekove vijekova.
4
I padoše dvadeset i četiri starješine, i četiri živa bića, i pokloniše se Bogu koji sjedi na prijestolu, govoreći: Amin! Aliluja!
5
I od prijestola iziđe glas koji govori: Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, i koji ga se bojite, mali i veliki.
6
I čuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogih, i kao glas gromova silnih, gdje govore: Aliluja! Jer se zacari Gospod Bog Svedržitelj.
7
Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu Njemu, jer dođe svadba Jagnjetova i žena se njegova pripremila.
8
I dano joj bi da se obuče u svilu čistu i svijetlu, jer svila označava pravedna djela svetih.
9
I reče mi: Napiši: Blaženi su oni koji su pozvani na svadbenu večeru Jagnjetovu. I reče mi: Ovo su istinite riječi Božije.
10
I padoh pred noge njegove da mu se poklonim. I reče mi: Pazi, nemoj! Ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo; Bogu se pokloni – jer je svjedočanstvo Isusovo duh proroštva.
11
I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje;
12
A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam;
13
I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji.
14
I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu.
15
I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja.
16
I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.
17
I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom silnim, govoreći svima pticama koje lete posred neba: Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju.
18
Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i onih koji sjede na njima, i mesa od svih slobodnih i robova, i od malih i velikih.
19
I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojske njihove sakupljene da zarate sa Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom.
20
I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji je činio čudesa pred njom, kojima prevari one što primiše žig zvijeri, i koji se klanjaju liku njezinom; oboje živi biše bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom.
21
A ostali biše pobijeni mačem koji iziđe iz usta Onoga što sjedi na konju; i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.