Otkrivenje 18

I poslije ovoga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji imaše vlast veliku; i zemlja se zasija od slave njegove.

I povika snažnim glasom, govoreći: Pade, pade Vavilon veliki, i postade stanište demonima i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica sviju ptica nečistih i mrskih; jer se žestokim vinom bluda njezina napojiše svi narodi;

I carevi zemaljski bludničiše s njom i trgovci zemaljski obogatiše se od silne strasti njezine.

I čuh glas drugi s neba koji govori: Iziđite iz nje, narode moj, da ne saučestvujete u grijesima njezinim, i da vas ne snađu zla njezina.

Jer grijesi njezini dostigoše do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.

Uzvratite joj kao što je ona vama uzvratila, i udvojte joj dvostruko po djelima njezinim; u čašu koju je ona natočila, natočite joj dva puta onoliko.

Koliko je ona sebe slavila i naslađivala se, toliko joj dajte muke i žalosti; jer u srcu svojemu govori: Sjedim kao carica, i udovica nisam, i žalosti neću vidjeti.

Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i žalost i glad, i biće sažežena ognjem; jer je silan Gospod Bog koji joj sudi.

I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji bludničiše i pirovaše s njom kada vide dim od požara njezina,

Stojeći izdaleka zbog straha od mučenja njezina, i govoreći: Avaj, avaj, grade veliki Vavilone, grade moćni, kako u jednom času dođe sud tvoj!

I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihove tovare niko više ne kupuje;

Tovare zlata i srebra i dragoga kamena i bisera i platna i porfire i svile i skerleta, i svakog mirisnog drveta i svakojakog posuđa od slonovače i svakojakih posuda od najskupljega drveta, mjedi i gvožđa i mermera,

I cimeta i balsama i tamjana i mirisa i livana, i vina i ulja, i bijela brašna i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i tijela i duša ljudskih.

I voće koje želi duša tvoja udalji se od tebe, i sve masno i sjajno otide od tebe, i nikad ga više naći nećeš.

Trgovci ovih stvari, koji se obogatiše od nje, staće izdaleka zbog straha od mučenja njezina plačući i jaučući,

I govoreći: Avaj, avaj, grade veliki, obučeni u svilu i porfiru i skerlet i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserom, jer u jednom času propade toliko bogatstvo!

I svi kormilari lađa, i svi koji nekuda plove, i lađari, i oni koji rade na moru, stadoše izdaleka,

I vikahu gledajući dim od požara njezina, govoreći: Koji grad bi kao ovaj veliki grad?

I posuše prahom glave svoje, i povikaše plačući i ridajući, govoreći: Avaj, avaj, grade veliki, u kome se obogatiše bogatstvom njegovim svi koji imaju lađe na moru, jer u jednom času opustje!

Veseli se nad njim nebo, i svetitelji, i apostoli i proroci, jer izreče Bog sud vaš nad njim.

I jedan anđeo uze kamen veliki kao vodenični, i baci u more, govoreći: Tako će sa hukom biti bačen Vavilon grad veliki, i neće se više naći;

I glas gudača i pjevača i svirača i trubača neće se više čuti u tebi; i nikakav majstor ni od kakva zanata neće se više naći u tebi, i huka kamena vodeničnoga neće se čuti u tebi;

I svjetlost svjetiljke neće se više pokazati u tebi, i glas ženika i nevjeste neće se više čuti u tebi; jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemaljski, i od tvojih mađija prevareni biše svi narodi,

I u njemu se nađe krv proroka i svetih i svih posječenih na zemlji.