Stari zavet · Poučne knjige
Pjesma nad pjesmama 3
Vjernost prijateljičina. Slava prijateljeva.
1
Na postelji svojoj noću tražih onoga koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne nađoh.
2
Sada ću ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiću onoga koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne nađoh.
3
Nađoše me stražari koji obilaze po gradu. Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?
4
Malo ih zaminuh, i nađoh onoga koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neću ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuću matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje.
5
Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
6
Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkađena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim?
7
Gle, odar Solomonov, a oko njega šezdeset junaka između junaka Izrailjevijeh:
8
Svi imaju mačeve, vješti su boju, u svakoga je mač o bedru usled straha noćnoga.
9
Odar je načinio sebi car Solomon od drveta Livanskoga;
10
Stupce mu je načinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kćeri Jerusalimske.
11
Izidite, kćeri Sionske, i gledajte cara Solomona pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.