Stari zavet · Poučne knjige
Pjesma nad pjesmama 8
Vjernost vječito sjedinjenih.
1
O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! Našavši te na polju, poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna.
2
Povela bih te i dovela bih te u kuću matere svoje; ti bi me učio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka.
3
Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
4
Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je dokle joj ne bude volja.
5
Ko je ona što ide gore iz pustinje naslanjajući se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja.
6
Metni me kao pečat na srce svoje, kao pečat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji.
7
Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se.
8
Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta ćemo činiti sa sestrom svojom kad bude riječ o njoj?
9
Ako je zid, zagradićemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdićemo ih daskama kedrovijem.
10
Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u očima njegovijem kao ona koja nađe mir.
11
Vinograd imaše Solomon u Valamonu; dade vinograd čuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuću srebrnika.
12
Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomone, tisuća, i dvije stotine onima koji čuvaju rod njegov.
13
Koja nastavaš u vrtovima! Drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga čujem.
14
Brže, dragi moj, i budi kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnijem.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.