Stari zavet · Poučne knjige
Pjesma nad pjesmama 7
Razgovor između prijatelja i prijateljice.
1
Kako su lijepe noge tvoje u obući, kćeri kneževska; sastavci su bedara tvojih kao grivne, djelo ruku umjetničkih.
2
Pupak ti je kao čaša okrugla, koji nije nikad bez pića; trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima;
3
Dvije dojke tvoje kao dva blizanca srnčeta;
4
Vrat ti je kao kula od slonove kosti; oči su ti kao jezera u Esevonu na vratima Vatravimskim; nos ti je kao kula Livanska koja gleda prema Damasku;
5
Glava je tvoja na tebi kao Karmil, i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira u bore nabrana.
6
Kako si lijepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama!
7
Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi.
8
Rekoh: Popeću se na palmu, dohvatiću grane njezine; i biće dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi, i miris nosa tvojega kao jabuke;
9
I grlo tvoje kao dobro vino, koje ide pravo dragomu mojemu i čini da govore usne onijeh koji spavaju.
10
Ja sam dragoga svojega, i njega je želja za mnom.
11
Hodi, dragi moj, da idemo u polje, da noćujemo u selima.
12
Ranićemo u vinograde da vidimo cvate li vinova loza, zameće li se grožđe, cvatu li šipci; ondje ću ti dati ljubav svoju.
13
Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voće, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.