Stari zavet · Poučne knjige
Pjesma nad pjesmama 6
Radovanje povratku prijateljičinu.
1
Dragi moj siđe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane.
2
Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase među ljiljanima.
3
Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama.
4
Odvrati oči svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu.
5
Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne, a nijedne nema jalove.
6
Jagodice su tvoje između vitica tvojih kao kriška šipka.
7
Šezdeset ima carica i osamdeset inoča, i djevojaka bez broja;
8
Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoče hvališe je.
9
Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?
10
Siđoh u orašje da vidim voće u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci.
11
Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.
12
Vrati se, vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta ćete gledati na Sulamci? Kao čete vojničke.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.