Stari zavet · Zakonske knjige
Ponovljeni zakoni 2
Putovanje kroz pustinju do pobjede nad carem Sionom.
1
Potom se vratismo, i idosmo u pustinju k Crvenome moru, kao što mi zapovjedi Gospod, i obilazismo goru Sir dugo vremena.
2
I reče mi Gospod:
3
Dosta ste obilazili tu goru, obrnite se na sjever.
4
I zapovjedi narodu i reci: Sada ćete prijeći preko međe braće svoje, sinova Isavovih, koji žive u Siru; i oni će vas se bojati, ali se i vi dobro čuvajte.
5
Nemojte zametati boja s njima, jer vam neću dati zemlje njihove ni stope, jer sam dao Isavu goru Sir u našljedstvo.
6
Jela kupujte od njih za novce, i jedite; i vodu kupujte od njih za novce, i pijte.
7
Jer te je Gospod Bog tvoj blagoslovio u svakom poslu ruku tvojih; i zna put tvoj po ovoj velikoj pustinji, i ovo četrdeset godina bijaše s tobom Gospod Bog tvoj, i ništa ti nije nedostajalo.
8
I prođosmo braću svoju, sinove Isavove, koji žive u Siru, poljem od Elata i od Gesion-Gavera; i odande savivši, udarismo preko pustinje Moavske.
9
I Gospod mi reče: Nemoj pakostiti Moavcima ni zametati boja s njima, jer ti neću dati zemlje njihove u našljedstvo; jer dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo Ar.
10
(Pređe življahu ondje Emeji, narod velik i jak i visok kao Enakimi;
11
O njima se mislilo da su divovi kao i Enakimi; ali ih Moavci zvahu Emeji.
12
I Horeji življahu pređe u Siru, ali ih sinovi Isavovi istjeraše i istrijebiše ispred sebe i naseliše se na njihovo mjesto, kao što učini Izrailj u zemlji svojega našljedstva, koje mu dade Gospod.)
13
A sada ustanite i prijeđite preko potoka Zareda. I prijeđosmo preko potoka Zareda.
14
A vremena za koje idosmo od Kadis-Varnije pa dokle prijeđosmo preko potoka Zareda, bješe trideset i osam godina, dokle ne izumrije u okolu sav onaj naraštaj, ljudi za vojsku, kao što im se bješe zakleo Gospod.
15
Jer i ruka Gospodnja bijaše protivu njih potirući ih iz okola dokle ne pomriješe.
16
I kad svi ti ljudi za vojsku pomriješe u narodu,
17
Reče mi Gospod govoreći:
18
Ti ćeš danas prijeći preko međe Moavske kod Ara;
19
I doći ćeš blizu sinova Amonovijeh; nemoj im pakostiti ni zametati boja s njima, jer ti neću dati zemlje Amonske u našljedstvo, jer je dadoh sinovima Lotovim u našljedstvo.
20
(I za nju se mislilo da je zemlja divovska; u njoj pređe življahu divovi, koje Amonci zvahu Zamzumi.
21
Bijahu narod velik i jak i visok kao Enakimi; ali ih istrijebi Gospod ispred njih, te oni preuzeše zemlju njihovu i naseliše se na njihovo mjesto;
22
Kao što učini sinovima Isavovijem, koji življahu u Siru, jer istrijebi Horeje ispred njih, i preuzeše zemlju njihovu i ostaše na njihovu mjestu do danas.
23
I Aveje, koji življahu u Asirotu pa do Gaze, istrijebiše Kaftoreji, koji izađoše od Kaftora, i naseliše se na njihovo mjesto.)
24
Ustanite, idite i prijeđite preko potoka Arnona; gle, dao sam ti u ruke Siona Amorejina, cara Esevonskoga, i zemlju njegovu; počni uzimati našljedstvo, i zavojšti na nj.
25
Danas počinjem zadavati strah i trepet od tebe narodima pod cijelijem nebom; koji god čuju za te, drhtaće i prepadaće se od tebe.
26
I poslah poslanike iz pustinje Kedamota k Sionu, caru Esevonskom, s mirnijem riječima govoreći:
27
Da prijeđem preko tvoje zemlje; upravo ću putem ići, neću svrtati ni nadesno ni nalijevo.
28
Hranu da mi daješ za novce da jedem, i vodu za novce da mi daješ da pijem, samo da prođem pješice,
29
Kao što mi učiniše sinovi Isavovi koji žive u Siru, i Moavci koji žive u Aru, dokle ne prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Gospod Bog naš.
30
Ali ne htje Sion, car Esevonski, pustiti da prođemo kroz njegovu zemlju, jer Gospod Bog tvoj učini te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno da bi ga predao u tvoje ruke, kao što se vidi danas.
31
I reče mi Gospod: Gledaj, počeh predavati tebi Siona i zemlju njegovu; počni uzimati zemlju njegovu da je naslijediš.
32
I izide pred nas Sion i sav narod njegov na boj u Jasu.
33
I dade nam ga Gospod Bog naš, i ubismo ga sa sinovima njegovijem i svijem narodom njegovijem.
34
I uzesmo tada sve gradove njegove, i pobismo ljude po svijem tijem gradovima, i žene i djecu, ne ostavismo živa nijednoga.
35
Samo stoku zaplijenismo za se i plijen što bješe po gradovima koje uzesmo.
36
Od Aroira koji je na potoku Arnonu, i od grada koji je u dolini, pa do Galada ne bješe grada koji bi nam odolio: sve to dade nam Gospod Bog naš.
37
Samo k zemlji sinova Amonovih nijesi pristupio, niti ka kojemu kraju na potoku Javoku, ni ka gradovima u gori niti kojemu mjestu što je zabranio Gospod Bog naš.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.