Stari zavet · Zakonske knjige
Ponovljeni zakoni 34
Smrt Mojsijeva.
1
Tada izide Mojsije iz polja Moavskoga na goru Navav, na vrh Fazge, koja je prema Jerihonu; i pokaza mu Gospod svu zemlju od Galada do Dana;
2
I svu zemlju Neftalimovu, i zemlju Jefremovu i Manasijinu, i svu zemlju Judinu do mora zapadnoga,
3
I južnu stranu, i ravnicu, dolinu pod Jerihonom, mjestom gdje ima mnogo palmovih drveta, do Sigora.
4
I reče mu Gospod: Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: Sjemenu tvojemu daću je. Pokazah ti je da je vidiš očima svojima, ali u nju nećeš ući.
5
I umrije ondje Mojsije sluga Gospodnji u zemlji Moavskoj po riječi Gospodnjoj.
6
A pogrebe ga Gospod u dolini u zemlji Moavskoj prema Vet-Fegoru; i niko ne dozna za grob njegov do današnjega dana.
7
I bješe Mojsiju sto i dvadeset godina kad umrije, i ne bjehu potamnjele oči njegove, niti ga snaga izdala.
8
I plakaše sinovi Izrailjevi za Mojsijem u polju Moavskom trideset dana; i prođoše plačni dani žalosti za Mojsijem.
9
A Isus, sin Navin, bješe pun duha mudrosti, jer Mojsije bješe metnuo na nj ruke svoje. I slušaše ga sinovi Izrailjevi, i tvoriše kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija.
10
Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu.
11
U svijem znacima i čudesima, za koja ga posla Gospod da ih učini u zemlji Misirskoj na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svoj zemlji njegovoj,
12
I u svijem djelima krjepke ruke i u svijem strahotama velikim, koje učini Mojsije pred svijem Izrailjem.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.