Ponovljeni zakoni 29

Ovo su riječi zavjeta koji zapovjedi Gospod Mojsiju da učini sa sinovima Izrailjevijem u zemlji Moavskoj, osim zavjeta koji je učinio s njima na Horivu.

I sazva Mojsije sve sinove Izrailjeve i reče im: Vidjeli ste sve što učini Gospod na vaše oči u zemlji Misirskoj Faraonu i svijem slugama njegovijem i svoj zemlji njegovoj,

Kušanja velika koja vidješe oči tvoje, one znake i čudesa velika.

Ali vam ne dade Gospod srca, da razumijete, ni očiju, da vidite, ni ušiju da čujete do ovoga dana.

I vodih vas četrdeset godina po pustinji; ne oveštaše haljine vaše na vama, niti obuća tvoja ovešta na nogama tvojima.

Hljeba ne jedoste, ni piste vina i silovita pića da biste poznali da sam ja Gospod Bog vaš.

I kad dođoste na ovo mjesto, izide Sion, car Esevonski, i Og, car Vasanski, pred nas u boj; i pobismo ih.

I uzesmo zemlju njihovu, i dadosmo je u našljedstvo plemenu Ruvimovu i plemenu Gadovu i polovini plemena Manasijina.

Zato držite riječi ovoga zavjeta i tvorite ih da biste napredovali u svemu što radite.

Vi stojite danas svi pred Gospodom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci,

Djeca vaša, žene vaše, i došljak koji je u vašem okolu, i onaj koji ti drva siječe i onaj koji ti vodu nosi.

Da pristaneš na zavjet Gospoda Boga svojega i na kletvu njegovu, koju učini s tobom danas Gospod Bog tvoj,

Da te danas postavi sebi za narod i da ti on bude Bog, kao što ti je rekao i kao što se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu.

I ne s vama samima činim ovaj zavjet i ovu kletvu;

Nego sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Gospodom Bogom našim, i sa svakim koji nije danas ovdje s nama.

Jer vi znate kako smo živjeli u zemlji Misirskoj, i kako smo prošli kroz narode kroz koje smo prošli.

I vidjeli ste gadove njihove i idole njihove od drveta i od kamena, od srebra i od zlata, koji su kod njih.

Neka ne bude među vama čovjeka ni žene ni porodice ni plemena kojemu bi se srce odvratilo danas od Gospoda Boga našega da ide da služi bogovima onijeh naroda; neka ne bude među vama korijena na kom bi rastao otrov ili pelen,

I čuvši riječi ove kletve, da se ne pohvali u srcu svom govoreći: Biću miran ako uzidem za onijem što u srcu svom smislim, dodajući pijanstvo žeđi.

Neće Gospod oprostiti takvome, nego će se onda raspaliti gnjev Gospodnji i revnost njegova na takvoga čovjeka, i pašće na nj sva kletva koja je napisana u ovoj knjizi, i istrijebiće Gospod ime njegovo pod nebom.

I odlučiće ga Gospod na zlo od svijeh plemena Izrailjevijeh po svijem kletvama zavjeta napisanoga u knjizi ovoga zakona.

Tada će govoriti potonji naraštaj, sinovi naši koji nastanu iza vas i došljak koji dođe iz daleke zemlje, kad vide zla u zemlji ovoj i bolesti koje će Gospod pustiti na nju,

Zemlju ovu opaljenu sumporom i solju, gdje se ne sije, niti što niče niti na njoj raste kakva biljka, kao gdje je propao Sodom i Gomora, Adama i Sevojim, koje zatre Gospod u gnjevu svojemu i u jarosti svojoj,

Govoriće svi narodi: Zašto učini ovo Gospod od ove zemlje? Kakva je to žestina velikoga gnjeva?

I odgovaraće se: Jer odustaviše zavjet Gospoda Boga otaca svojih, koji učini s njima kad ih izvede iz zemlje Misirske.

Jer idoše i služiše drugim bogovima i poklanjaše im se, bogovima kojih ne znaše i koji im ništa ne dadoše.

Zato se Gospod razgnjevi na tu zemlju, i pusti na nju sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi.

I istrijebi ih Gospod Bog iz zemlje njihove u gnjevu i u jarosti i u ljutini velikoj, i izbaci ih u drugu zemlju, kao što se vidi danas.

Što je tajno, ono je Gospoda Boga našega, a javno je naše i sinova naših dovijeka da bismo izvršivali sve riječi ovoga zakona.