Stari zavet · Zakonske knjige
Ponovljeni zakoni 22
Razni propisi, osobito o ljubavi prema ljudima i o sažaljenju prema životinjama. Zakoni zbog grijeha preljube i nečednosti.
1
Kad vidiš vola ili ovcu brata svojega gdje luta, nemoj proći mimo njih, nego ih odvedi bratu svojemu.
2
Ako li ti brat tvoj nije blizu ili ga ne znaš, odvedi ih svojoj kući neka budu kod tebe dokle ih ne potraži brat tvoj, i tada mu ih vrati.
3
Tako učini i s magarcem njegovijem i s haljinom njegovom; i tako učini sa svakom stvarju brata svojega izgubljenom, kad je izgubi a ti je nađeš, nemoj proći mimo nju.
4
Kad vidiš magarca ili vola brata svojega gdje je pao na putu, nemoj ih proći, nego ih podigni s njim.
5
Žena da ne nosi muškoga odijela niti čovjek da se oblači u ženske haljine, jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god tako čini.
6
Kad naiđeš putem na gnijezdo ptičije, na drvetu ili na zemlji, sa ptićima ili s jajcima, a majka leži na ptićima ili na jajcima, nemoj uzeti majke s ptićima.
7
Nego pusti majku, a ptiće uzmi, da bi ti dobro bilo i da bi ti se produljili dani.
8
Kad gradiš novu kuću, načini ogradu oko strehe svoje da ne bi navukao krvi na dom svoj kad bi ko pao s njega.
9
Ne sij u vinogradu svojem drugoga sjemena da ne bi oskvrnio i rod od sjemena koje posiješ i rod vinogradski.
10
Ne ori na volu i na magarcu zajedno.
11
Ne oblači haljine tkane od vune i od lana zajedno.
12
Načini sebi rese na četiri kraja od haljine koju oblačiš.
13
Ko se oženi, pa mu žena omrzne pošto legne s njom,
14
Pa da priliku da se govori o njoj i prospe rđav glas o njoj govoreći: Oženih se ovom, ali legavši s njom, ne nađoh u nje djevojaštva;
15
Tada otac djevojčin i mati neka uzmu i donesu znake djevojaštva njezina pred starješine grada svojega na vrata,
16
I neka reče otac djevojčin starješinama: Ovu kćer svoju dadoh ovomu čovjeku za ženu, a on mrzi na nju,
17
I dade priliku da se govori o njoj rekav: Ne nađoh u tvoje kćeri djevojaštva; a evo znaka djevojaštva kćeri moje. I neka razastru haljinu pred starješinama gradskim.
18
Tada starješine grada onoga neka uzmu muža njezina i nakaraju ga,
19
I neka ga oglobe sto sikala srebra, koje neka dadu ocu djevojčinu zato što je iznio rđav glas na djevojku Izrailjku, i neka mu bude žena; da je ne može pustiti dok je živ.
20
Ali ako bude ono istina, da se nije našlo djevojaštvo u djevojke,
21
Tada neka izvedu djevojku na vrata oca njezina i neka je zaspu kamenjem ljudi onoga mjesta da pogine zato što učini sramotu u Izrailju kurvavši se u domu oca svojega. Tako izvadi zlo iz sebe.
22
Ako se ko uhvati gdje leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, čovjek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izrailja.
23
Kad djevojka bude isprošena za koga, pa je nađe kogod u mjestu i obleži je,
24
Izvedite ih oboje na vrata onoga mjesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, djevojku što nije vikala u mjestu, a čovjeka što je osramotio ženu bližnjega svojega. Tako izvadi zlo iz sebe.
25
Ako li u polju nađe čovjek djevojku isprošenu, i silom je obleži, tada da se pogubi samo čovjek koji je obleža;
26
A djevojci ne čini ništa, nije učinila grijeha koji zaslužuje smrt, jer kao kad ko skoči na bližnjega svojega i ubije ga, takva je i ta stvar;
27
Jer nađe je u polju, i djevojka isprošena vika, ali ne bi nikoga da je odbrani.
28
Ako ko nađe djevojku koja nije isprošena i uhvati je i legne s njom, i zateku se,
29
Tada čovjek onaj koji je legao s njom da da ocu djevojčinu pedeset sikala srebra, i neka mu ona bude žena zato što je osramoti; da je ne može pustiti dok je živ.
30
Niko da se ne ženi ženom oca svojega, ni da otkrije skuta oca svojega.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.