Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Zaharija 4
Zlatan svijećnjak i dvije masline.
1
Potom vrati se anđeo koji mi govoraše, i probudi me kao čovjeka koji se budi oda sna.
2
I reče mi; Šta vidiš? A ja rekoh: Vidim, eto svijećnjak sav od zlata, i gore na njemu čaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu, i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu.
3
I dvije masline uza nj, jedna s desne strane čaši, a jedna s lijeve.
4
I progovorih anđelu koji govoraše sa mnom, i rekoh: Što je to, gospodaru moj?
5
A anđeo koji govoraše sa mnom odgovori i reče mi: Zar ne znaš što je to? I rekoh: Ne, gospodaru moj.
6
A on odgovori i reče mi govoreći: To je riječ Gospodnja Zorovavelju: Ne silom ni krjepošću, nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama.
7
Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? Ravnica; i on će iznijeti najviši kamen, s usklicima: Milost, milost njemu.
8
I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
9
Ruke Zorovaveljeve osnovaše ovaj dom, ruke će njegove i dovršiti, i poznaćeš da me je Gospod nad vojskama poslao k vama.
10
Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? Jer će se radovati kad vide kamen mjerački u ruci Zorovavelju onijeh sedam očiju Gospodnjih koje prelaze svu zemlju.
11
Tada odgovarajući rekoh mu: Što su one dvije masline s desne strane svijećnjaku i s lijeve?
12
I opet progovorih i rekoh mu: Što su one dvije grančice maslinove, što su među dva lijevka zlatna, koji toče zlato?
13
I reče mi govoreći: Zar ne znaš što je to? A ja rekoh: Ne, gospodaru moj.
14
Tada reče: To su dvije masline koje stoje kod Gospoda sve zemlje.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.