Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Zaharija 7
Bogu se ne sviđa spoljašnji post, već dobra djela.
1
Potom četvrte godine cara Darija dođe riječ Gospodnja Zahariji četvrtoga dana devetoga mjeseca, Hasleva,
2
Kad poslaše u dom Božji Sarasara i Regemeleha i ljude svoje da mole Gospoda,
3
I da govore sveštenicima, koji bijahu u domu Gospoda nad vojskama, i prorocima, i reku: Hoćemo li plakati petoga mjeseca odvajajući se, kako činismo već toliko godina?
4
I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
5
Kaži svemu narodu zemaljskom i sveštenicima, i reci: Kad postiste i tužiste petoga i sedmoga mjeseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste?
6
A kad jedete i pijete, ne jedete li i ne pijete li sami?
7
Nijesu li to riječi koje je Gospod proglasio preko pređašnjih proroka, kad Jerusalim bijaše naseljen i miran i gradovi njegovi oko njega, i kad bijaše naseljen južni kraj i ravnica?
8
Dođe riječ Gospodnja Zahariji govoreći:
9
Ovako govori Gospod nad vojskama: Sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom.
10
I ne činite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom.
11
Ali ne htješe slušati, i uzmakoše ramenom natrag, i zatiskoše uši svoje da ne čuju.
12
I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne čuju zakona i riječi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka pređašnjih; zato dođe velik gnjev od Gospoda nad vojskama.
13
Zato, kao što on vika a oni ne slušaše, tako i oni vikaše a ja ih ne slušah, govori Gospod nad vojskama.
14
Nego ih razmetnuh vihorom po svijem narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opustje iza njih da niko u nju ne dohođaše niti se iz nje vraćaše, i obratiše milu zemlju u pustoš.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.