Stari zavet · Proročke knjige malih proroka
Zaharija 6
Četvora kola. Ponovno proricanje o Čovjeku klici, koji će biti car i sveštenik.
1
Potom opet podigoh oči svoje, i vidjeh, a to četvora kola izlažahu između dvije gore, a te gore bijahu od mjedi.
2
U prvijem kolima bjehu konji riđi, a u drugim kolima konji vrani,
3
A u trećim kolima konji bijeli, a u četvrtijem kolima konji šareni, jaki.
4
I progovoriv, rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: Šta je to, gospodaru moj?
5
A anđeo odgovori i reče mi: To su četiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, Gdje stajaše.
6
Konji vrani što su u jednijem, oni idu u sjevernu zemlju; a bijeli idu za njima; a šareni idu u zemlju južnu.
7
I jaki izašavši šćahu da idu i prolaze zemlju; i reče: Idite prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju.
8
Tada me zovnu i reče mi: Vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu, umiriše duh moj u zemlji sjevernoj.
9
Potom mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
10
Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji dođoše iz Vavilonske, pa dođi istoga dana i uđi u dom Josije, sina Sofonijina.
11
Uzmi srebra i zlata, i načini vijence, i metni na glavu Isusu, sinu Josedekovu, poglavaru svešteničkom,
12
I reci mu govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo čovjeka kojemu je ime Klica, koja će klijati s mjesta svoga i sagradiće crkvu Gospodnju.
13
Jer će on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiće slavu, i sjedjeće i vladati na svom prijestolu, i biće sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biće među objema.
14
I vijenci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu, sinu Sofonijinu, za spomen u crkvi Gospodnjoj.
15
I koji su daleko, doći će i gradiće crkvu Gospodnju, i poznaćete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to će biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svojega.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.