Nemija 1

Riječi Nemije, sina Ahalijina. Mjeseca Hisleva godine dvadesete, kad bijah u Susanu gradu,

Dođe Ananije, jedan od braće moje, s nekima iz Judeje; i zapitah ih za Judejce, za ostatak što bješe ostao od ropstva, i za Jerusalim.

A oni mi rekoše: Ostatak što osta od ropstva, ondje u zemlji, u velikoj je nevolji i sramoti, i zid je Jerusalimski razvaljen i vrata su mu ognjem popaljena.

A kad čuh te riječi, sjedoh i plakah, i tužih nekoliko dana, i postih i molih se pred Bogom nebeskim,

I rekoh: Oh Gospode Bože nebeski, Bože veliki i strašni, koji čuvaš zavjet i milost onima koji te ljube i drže tvoje zapovijesti.

Neka bude uho tvoje prignuto i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svojega kojom se sada molim pred tobom dan i noć za sinove Izrailjeve, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izrailjevijeh kojima ti zgriješismo.

Skrivismo ti i ne držasmo zapovijesti ni uredbe ni zakona koje si zapovjedio preko Mojsija sluge svojega.

Ali se opomeni riječi koju si zapovjedio Mojsiju, slugi svojemu, govoreći: Vi ćete zgriješiti i ja ću vas rasijati među narode;

Ali ako se obratite k meni i stanete držati zapovijesti moje i tvoriti ih, ako budete izgnani i na kraj svijeta, sabraću vas odande i odvešću vas na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim ime svoje.

A ovo su sluge tvoje i narod tvoj, koji si iskupio silom svojom velikom i rukom svojom krjepkom.

Oh Gospode! Neka bude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvojega i k molitvi sluga tvojih, koji su radi bojati se imena tvojega, i daj danas sreću slugi svojemu i učini da nađe milost pred ovijem čovjekom. A ja bijah peharnik carev.