Nemija 6

A kad ču Sanavalat i Tovija i Gisem Arapin i ostali naši neprijatelji da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno, a do tada još ne bijah namjestio krila na vrata,

Posla Sanavalat i Gisem k meni i poruči: Hodi da se sastanemo u kom selu u polju Ononskom. A oni mišljahu zlo po me.

I poslah k njima glasnike i poručih: U poslu sam velikom, zato ne mogu doći. Jer bi stao posao kad bih ga ostavio da dođem k vama.

I slaše tako k meni četiri puta; i ja im onako odgovorih.

Tada Sanavalat posla k meni tako peti put slugu svojega s knjigom otvorenom u ruci.

A u njoj pisaše: Čuje se po narodima i Gasmuj kaže da se ti i Judejci mislite odmetnuti, zato zidaš zid, i hoćeš da im budeš car, kako se govori,

I da si postavio proroke da razglašuju za tebe u Jerusalimu i govore: Car je u Judeji. A to će doći do cara; nego hodi da se dogovorimo.

Tada poslah k njemu i poručih: Nije tako kako ti kažeš; nego si sam izmislio.

Jer oni svi šćahu nas uplašiti govoreći: Klonuće ruke njihove od posla i neće se svršiti. Zato, Bože, ukrijepi ruke moje.

Jošte otidoh u kuću Semaji, sinu Dalaje sina Metaveilova, koji se bješe zatvorio, i reče mi: Da otidemo zajedno u dom Božji usred crkve i da zaključamo vrata crkvi, jer će doći da te ubiju, doći će noću da te ubiju.

A ja rekoh: Zar će čovjek kakav sam ja bježati? Ili ko bi ovakav kakav sam ja ušao u crkvu da ostane u životu? Neću ići.

I razumjeh da ga nije Bog poslao, nego to proroštvo kaza za me, jer ga Tovija i Sanavalat potkupiše.

Zato bješe potkupljen da me uplaši da onako učinim i zgriješim da bih se osramotio da me mogu ružiti.

Pomeni, Bože moj, Toviju i Sanavalata po ovijem djelima njihovijem, i Noadiju proročicu i druge proroke koji me šćahu uplašiti.

I tako dovrši se zid dvadeset petoga dana mjeseca Elula za pedeset i dva dana.

I kad čuše svi neprijatelji naši i vidješe svi narodi koji bijahu oko nas, uplašiše se vrlo, jer poznaše da je Bog naš učinio to djelo.

I u one dane mnogi glavari Judejski slahu knjige Toviji, i od Tovije njima dolažahu knjige.

Jer mnogi Judejci bijahu mu se zakleli; jer bješe zet Sehaniji, sinu Arahovu, i Joanan, sin njegov, bješe oženjen kćerju Mesulama, sina Varahijina.

I govorahu preda mnom dobro o njemu, i riječi moje dokazivahu mu; i Tovija slaše knjige da me uplaši.