Jestira 1

Druge godine carovanja Artakserksa velikog, prvi dan mjeseca Nisana, vidje san Mardohej, Jairov, Semejev, Kisijev iz plemena Venijaminova,

čovjek Judejac koji je živio u Susanu gradu, čovjek veliki, koji je služio na carskom dvoru.

– A bio je od zarobljenika koje zaplijeni Navuhodonosor car vavilonski iz Jerusalima sa Jehonijom, carem Judejskim.

– A ovo je njegov san: I gle, glasovi i buka, gromovi i zemljotres i potres na zemlji;

– I gle, dvije velike zmije izađoše spremne da se biju, i bi njihov silni glas.

– I glasom njihovim pripremi se svaki narod za rat, da ratuje protiv pravednog naroda.

I gle, dan tame i mraka, žalost i tjeskoba, ozlobljenost i potres veliki na zemlji.

I smuti se sav narod pravednih, bojeći se zla sebi samima, i pripremiše se na pogibao i zavapiše k Bogu.

Od glasa njihovog bi kao od malog izvora rijeka velika, voda mnoga;

Svjetlost i sunce zasija, i smireni se uznesoše i progutaše slavne.

I ustavši Mardohej, koji vidje san ovaj i šta Bog namjerava učiniti, imađaše ga u srcu i u svakoj riječi želio je da ga razumije do same noći.

– I prebivaše Mardohej u dvoru sa Gavatom i Tarom, dvojicom carskih evnuha koji čuvahu dvor.

Ču, pak, njihove pomisli i namjere njihove ispita i saznade da se spremaju da ruke stave na Artakserksa cara; i kaza caru za njih.

I.lj. – I ispita car dvojicu evnuha i, priznavši, biše obješeni.

I zapisa car riječi ove za spomen, i Mardohej napisa o ovim riječima.

I zapovijedi car Mardoheju da služi u dvoru i dade mu za ovo darove.

I.nj. A bješe Aman Amadatov Vuganin slavan pred carem; i tražio je da učini zlo Mardoheju i njegovom narodu zbog dvojice evnuha carevih.[1]

I dogodi se poslije riječi ovih u dane Artakserksa – ovaj Artakserks carovaše od Indije na sto dvadeset i sedam zemalja (do Etiopije)

U dane ove, kada sjede na presto car Artakserks u Susanu gradu,

Treće godine carovanja svoga učini prijem prijateljima i drugim narodima i slavnima Persije i Midije i vlasteli svojih oblasti.

I poslije toga, pošto im pokaza bogatstvo svoga carstva i slavu uživanja bogatstva svoga, dana sto osamdeset,

Pa kad se ispuniše dani svadbe, učini car gozbu narodima koji su se nalazili u gradu za šest dana u dvorskom vrtu doma carevog,

Ukrašenom bijelim i zelenim zavjesama, raširenim na vrpcama bijelim i porfirnim na beočuzima zlatnim i srebrnim, na stubovima mramornim i kamenim; odri zlatni i srebrni po podu od zelenoga, bijeloga i crvenoga kamena, i prostirka providna raznoliko ukrašena, okolo ružama posuta.

Sasudi zlatni i srebrni i postavljena čaša od antraksa, vrijedna trideset hiljada talanata; izobilno vino i ukusno koje je sam car pio.

Ova, pak, gozba nije bila po ustaljenom zakonu, jer je tako želio car i zapovijedio ekonomima da učine po njegovoj i narodnoj volji.

Takođe i carica Astina učini gozbu ženama u carskim dvorima, gdje je boravio car Artakserks.

A sedmoga dana car postavši razdragan, reče Amanu i Vazanu i Tari i Voraziju i Zavoltiju i Avatazu i Taravu, sedmorici evnuha, poslužitelja cara Artakserksa,

Da uvedu k njemu caricu da je zacari, i da položi na nju vijenac carski i da pokaže svoj vlasteli i svemu narodu njenu ljepotu, jer bješe lijepa.

I ne posluša ga Astina carica da izađe s evnusima, i ožalosti se car i razgnjevi.

I reče prijateljima svojim: Ovako je kazala Astina; donesite, dakle, o tome zakon i sud.

I pristupi mu Arkesej i Sarsatej i Malisear, knezovi persijski i miđanski, bliski caru, prvi koji sjede do cara,

I izvijestiše ga po zakonu šta treba činiti Astini carici zato što nije uradila ono što joj je car naredio preko evnuha.

I reče Muhej caru i knezovima: Nije samo caru učinila nepravdu Astina carica, nego i svima knezovima i načelnicima carskim,

(Pri tom ispriča im riječi carice i kako protivriječi caru), time što je protivriječila caru Artakserksu.

Tako će i danas druge nadmene žene knezova persijskih i miđanskih kad čuju ono što je ona rekla caru, drznuti se da isto tako obeščaste muževe svoje.

Zato, ako je ugodno caru, neka naredi carevim ukazom i neka se zapiše po zakonima Miđana i Persijanaca: Da ne bude drugačije, nego – da više ne uđe carica k njemu, i carstvo njeno neka dade car ženi boljoj od nje.

I neka se čuje zakon koji je od cara, koji, ako on primjenjuje u carstvu svome, tako i sve žene neka odaju počast muževima svojim, od siromaha do bogatoga.

I dopade se riječ caru i knezovima, i učini car kako je govorio Muhej,

I posla po svom carstvu po zemljama saglasno riječi njihovoj, da im bude za strah u njihovim domovima.