Jestira 9

A dvanaestog mjeseca, koji se zove Adar, u trinaesti dan, stigoše pisma pisana carem.

U ovaj dan pogiboše protivnici Judejaca; jer niko se ne suprotstavi bojeći se njih.

Knezovi oblasni i vlastela i carski pisari poštovahu Judejce, jer strah od Mardoheja bješe ušao u njih.

Jer bješe stigla zapovijest careva o njegovom imenovanju u čitavom carstvu.

Tako u Susanu gradu pobiše Judejci pet stotina ljudi: Farsanestena i Delfona, i Fasgana,

I Fardata i Varea i Sarvaha,

I Marmasima i Arufea, i Arsea i Zavutetana,

Deset sinova Amana Amadatujeva Vuganina, neprijatelja Judejaca, i razgrabiše ih.

U ovaj dan bi predan caru broj pobijenih u Susanu.

Car pak reče Jestiri: Pogubiše Judejci u gradu Susanu pet stotina ljudi; u okolnim mjestima, šta misliš, koliko ih pobiše? Šta još želiš, i biće ti?

I reče Jestira caru: Neka bude dato Judejcima još sjutrašnji dan kako bi objesili deset sinova Amanovih.

I dozvoli da tako bude i prepusti Judejcima grada tijela sinova Amanovih da objese.

I sabraše se Judejci četrnaestog Adara i pobiše trista ljudi, i ništa ne razgrabiše.

Ostali Judejci u carevini sabraše se, i sami sebe pomagahu i počinuše od protivnika. Pobiše od njih petnaest hiljada trinaestog Adara, i ništa ne razgrabiše.

I počinuše četrnaestog istog mjeseca i praznovahu taj dan pokoja s radošću i veseljem.

A Judejci u Susanu gradu sabraše se i četrnaestog, ali ne počinuše, oni praznovahu petnaesti dan sa radošću i veseljem.

Zato, dakle, Judejci rasijani po svoj zemlji izvan praznuju četrnaesti dan Adara svečano sa veseljem, šaljući poklone svaki bližnjem svom, a oni koji žive u velikim gradovima i petnaesti dan Adara sa veseljem svečano praznuju šaljući poklone bližnjima.

A Mardohej zapisa riječi ove u knjigu i posla Judejcima koji življahu u Artakserksovom carstvu, bližnjima i daljnjima,

Da ustanove ove blage dane da praznuju, četrnaestog i petnaestog Adara,

Jer u ove dane počinuše Judejci od neprijatelja svojih – i u mjesec (koji bješe Adar) u koji im se okrenu od tuge u radost i od bola u blagdan, da praznuju cjelosno blagdane gozbe i veselja, šaljući poklone prijateljima i siromašnima.

I prihvatiše Judejci kao što im napisa Mardohej:

Kako je Aman Amadatujev Makedonjanin ratovao protiv njih, i kako presudi i baci žreb (pur) da ih uništi,

I kako uđe kod cara govoreći da se objesi Mardohej; šta je sve pokušao da bi naveo zla na Judejce, pa se njemu dogodiše, te bi obješen on i djeca njegova.

Zato se nazvaše dani ovi Purim, zbog žreba (kocke), stoga što se na njihovom narečju (žreb) naziva Purim, zbog riječi ove Poslanice i onoga što su pretrpjeli radi njih, i svega onoga što im se dogodilo.

I ustanovi, i prihvatiše Judejci za sebe i za potomstvo svoje, i za one koji im se prisajedinjuju, da nikako drugačije ne praznuju: u ove dane spomen da vrše iz pokoljenja u pokoljenje, u gradu i otačastvu i po svoj zemlji.

Dani ovi Purima praznovaće se svake godine, i sjećanje na njih neće nestati u naraštajima.

I napisa Jestira carica, kćer Aminadavova, i Mardohej Judejac šta su učinili na utvrđenje poslanice o Purimu.

Mardohej i Jestira carica ustanoviše ovo za sebe same, ustanovivši za zdravlje svoje i po volji svojoj.[5]

I Jestira riječju ustanovi (praznik Purim) za vavijek, i zapisa se ovo (u knjigu) sjećanja na spomen.