Stari zavet · Istorijske knjige
Jestira 7
Gozba kod carice. Ona daje sebe na žrtvu za narod svoj, optužujući Amana. Aman obješen na vješala pripremljena za Mardoheja
1
Uđoše, pak, car i Aman da se goste kod carice.
2
Tada reče car Jestiri drugi dan gozbe: Šta je, Jestiro, carice, i koja je prozba tvoja i molba tvoja? Daću ti (makar to bilo) i do pola carstva moga.
3
A ona odgovorivši, reče: Ako sam našla milost pred carem, neka se dade život moj za prozbu moju i narod moj za molbu moju.
4
Jer smo prodani ja i narod moj na istrebljenje i razgrabljenje i ropstvo, a mi i djeca naša u robove i robinje, i čuh slučajno: Zato nije dostojan klevetnik predvorja carevog.
5
Onda reče car: Ko je taj koji se usudio da učini tako nešto?
6
Reče Jestira: Čovjek neprijatelj, Aman ovaj zlikovac. A Aman se smete zbog cara i carice.
7
Car pak ustavši, otide sa gozbe u vrt; a Aman je molio caricu, jer vidje sebe da se nalazi (u velikoj) nevolji.
8
Potom se car vrati iz vrta, a Aman bješe pao na odar preklinjući Jestiru. Tada car reče: Zar hoće i caricu da siluje u domu mome? Kad ču Aman ovo, promijeni se u licu.
9
Onda reče Vugatan, jedan od evnuha, caru: Evo, i vješala je pripremio Aman za Mardoheja koji je spasio cara, i stoje podignuta kod Amana na pedeset lakata. Tada reče car: Da se razapne na njima!
10
I objesiše Amana na vješalima koja pripremi za Mardoheja. I tada car presta da se gnjevi.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.