Stari zavet · Istorijske knjige
Jestira 3
Aman zbog neklanjanja Mardoheja hoće da istrijebi Judejce. Car donosi zakon o istrebljenju. Artakserksova Poslanica.
1
I posle ovoga proslavi car Artakserks Amana Amatova Vuganina i uzvisi ga i učini ga prvim po vlasti među svim prijateljima njegovim.
2
I svi mu se na dvoru klanjahu, jer tako zapovijedi car da se čini; no Mardohej ne htjede da mu se klanja.
3
I rekoše dvorani carevi Mardoheju: Mardoheju, zašto ne slušaš ono što je car kazao?
4
Svakodnevno su mu govorili, ali ih on ne slušaše. Tada oni potkazaše Amanu da se Mardohej protivi carevim riječima. A Mardohej im ukaza da je on Judejac.
5
I saznavši Aman da mu se Mardohej ne klanja, razgnjevi se silno,
6
I namisli da istrijebi sve Judejce u Artakserksovom carstvu.
7
Tada učini savjet dvanaeste godine carovanja Artakserksova i baca žreb („fur”) iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec kako bi istrijebio u jedan dan rod Mardohejev, i pade žreb na četrnaesti dan mjeseca Adara.
8
I on reče caru Artakserksu govoreći: Postoji narod rasijan među narodima po čitavom tvome carstvu, i zakoni njegovi su čudni izvan svih naroda: Zakon carski ne slušaju i nije od koristi caru da ih ostavi.
9
Ako je po volji caru, neka naredi da se istrijebe, i ja ću upisati u riznicu srebra deset hiljada talanata.
10
Tada skide car prsten i dade ga u ruke Amanu da zapečati ono što je zapisano protiv Judejaca.
11
I reče car Amanu: Srebro zadrži, a sa narodom čini što te volja.
12
Onda biše pozvani pisari carevi mjeseca prvog trinaesti dan i napisaše, kao što naredi Aman, vojvodama i knezovima po svoj zemlji od Indije do Etiopije, u sto dvadeset sedam zemalja, načelnicima naroda na njihovom jeziku, od cara Artakserksa.
13
I bi poslano po knjigonošama u carstvu Artakserksovom da se istrijebi rod Judejaca. U toku jednog dana dvanaestog mjeseca, koji je Adar, i da se razgrabi njihova imovina.
14
13a. – A prevod Poslanice ovo je: Car Veliki Artakserks od Indije do Etiopije sto dvadeset sedam zemalja knezovima i mjesnim načelnicima potčinjenim ovo piše: 13b. – Nad mnogim narodima zavladavši i zagospodarivši svom vaseljenom, želio sam, ne da se gordim drskošću vlasti, nego krotošću i tihošću uvijek vladajući, bezmetežno življenje potčinjenih svagda uređivati, a carstvo svoje mirno i napredno do krajeva zemlje čuvajući – obnoviti od svih ljudi željeni mir. 13v. Kad sam pitao moje savjetnike kako sve ovo dovesti do kraja, onaj među nama koji se odlikovao razumnošću i stalno bio u milosti i u tvrdoj vjernosti dokazan, Aman koji je drugo mjesto počasti u carstvu stekao, 13g. Ukazao nam je da se među svim plemenima u vaseljeni umiješao neki jedinstveni neprijateljski narod, po zakonima svojim suprotan svakom narodu, koji stalno carske zapovijesti zanemaruje da se ne bi mogla urediti vladavina kojom mi neporočno upravljamo. 13d. – Razumjevši, dakle, da je taj narod jedini koji se vazda protivi svakom čovjeku, uvodeći način života tuđ zakonima i protiveći se našim naredbama, čineći najgora zla, kako ne bi naše carstvo dobri poredak steklo; 13đ. Stoga smo zapovijedili onim što vam je naznačeno u poslanici Amana, postavljenog nad (carskim) poslovima, vašeg drugog oca, da se sa ženama i djecom unište iz korijena neprijateljskim mačevima, bez milosti i poštede, četrnaestog (dana) dvanaestog mjeseca Adara ove godine, 13e. Kako bi nekadašnji i sadašnji neprijatelji u jedan dan nasilno u ad sišavši, u buduće vrijeme dali nam da sigurno i bezbrižno do kraja živimo.
15
Prepisi pak Poslanice izlagani su po svoj državi i bi naređeno svakom narodu da budu spremni za ovaj dan.
16
Stigao je predmet i u Susan: car i Aman su sjedjeli i pili, a grad bio u smetenosti.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.