Jestira 5

I dogodi se trećeg dana, kad presta da se moli, skide sa sebe haljine pokajanja i obuče haljine (carske) slave svoje. 1a. Postavši tako lepolika, prizvavši Svevidećeg Boga i Spasitelja, uze dvije sluškinje, na jednu se oslanjala, kao raznježena, dok je druga išla za njom olakšavajući joj (nošenje) odore njene, 1b. A ona bješe zarumenjena cvijetom ljepote svoje, lica milolikog, a srca stegnutog od straha. 1v. I prošavši sva vrata, stade pred cara. A on je sjedio na svom carskom prijestolu obučen u svu odoru slave svoje, sav u zlatu i dragom kamenu, izgleda veoma strašnog. 1g. – I podigavši lice svoje ognjevidno slavom, sa silnim gnjevom je pogleda, a carica klonu i izmijeni svoju boju od nemoći, i nasloni se na sluškinju koja je išla ispred. 1d. – I izmijeni Bog duh carev na krotost, pa užurbano ustade sa svog prijestola i primi je u svoje naručje; dok ona ne dođe sebi, tješio je riječima mirnim i reče joj: 1đ. – Šta ti je, Jestiro? Ja sam brat Tvoj, obodri se, nećeš umrijeti, jer je zajedničko naše vladanje. Priđi.

I podigavši svoju zlatnu palicu, položi je na njen vrat, cjeliva je i reče: Govori mi. 2a. I reče mu: Vidjeh te, gospodine, kao anđela Božjeg i smete se srce moje od straha slave tvoje; jer si divan, gospodine, i lice tvoje milosti ispunjeno. 2b. – Dok je ona govorila, klonu zbog nemoći i car se smete, a dvorjani njegovi je tješahu.

I reče car: Šta hoćeš, Jestiro? I koja je prozba tvoja?[4]

A Jestira reče: Dan mi je današnji praznik, pa ako je ugodno caru, neka dođu i on i Aman na gozbu koju ću danas učiniti.

Tada reče car: Idite hitno do Amana da ispunimo riječ Jestirinu; i dođoše obojica na gozbu na koju ih pozva Jestira.

Pri piću reče car Jestiri: Šta želiš, carice Jestiro? Biće ti što budeš tražila.

A ona reče: Prozba moja i molba moja jeste,

Ako sam našla milost pred carem: Neka dođe car i Aman i sjutra na gozbu, koju ću im sutra pripremiti, pa ću sjutra odgovoriti na to.

Tada izađe Aman od cara preradostan i veseo. A kad vidje Aman Mardoheja Judejca u carskom predvorju, veoma se razgnjevi.

I otišavši doma, sazva prijatelje i Zosaru, svoju ženu,

I pokaza im svoje bogatstvo i slavu kojom ga je car obdario, i kako ga učini prvjenstvujućim i načelnikom carstva.

I reče Aman: Carica nije pozvala sa carem nikoga na gozbu osim mene, a pozvala me je i za sjutra.

Ali mi se ne dopada kad vidim Mardoheja Judejca u carskom predvorju.

I reče njemu Zosara, žena njegova, i prijatelji: Neka ti se pripreme vješala od pedeset lakata, pa ujutro kaži caru da Mardohej bude obješen na drvetu; ti pak uđi na gozbu sa carem i veseli se. I dopade se riječ Amanu, i biše vješala pripremljena.