Stari zavet · Poučne knjige
Psalmi 102
Pokajnička molitva da Gospod opet podigne Sion. (Peti pokajnički psalam) Molitva nevoljnoga, kad mu je teško, pa pred Gospodom izliva tugu svoju.
Ovaj psalam u Psaltiru (po Septuaginti: psalam 101)
1
Gospode! Čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te.
2
Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.
3
Jer prođoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.
4
Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.
5
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
6
Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.
7
Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.
8
Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.
9
Jedem pepeo kao hljeb, i piće svoje rastvaram suzama
10
Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me, bacio si me.
11
Dani su moji kao sjen koji prolazi, i ja kao trava osuših se.
12
A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.
13
Ti ćeš ustati, smilovaćeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;
14
Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.
15
Tada će se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;
16
Jer će Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;
17
Pogledaće na molitvu onijeh koji nemaju pomoći, i neće se oglušiti molbe njihove.
18
Napisaće se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliće Gospoda,
19
Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,
20
Da čuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;
21
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje, i hvalu njegovu u Jerusalimu,
22
Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.
23
Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.
24
Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.
25
Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.
26
To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se.
27
Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.
28
Sinovi će sluga tvojih živjeti, i sjeme će se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
Glave · Psalmi
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- 12
- 13
- 14
- 15
- 16
- 17
- 18
- 19
- 20
- 21
- 22
- 23
- 24
- 25
- 26
- 27
- 28
- 29
- 30
- 31
- 32
- 33
- 34
- 35
- 36
- 37
- 38
- 39
- 40
- 41
- 42
- 43
- 44
- 45
- 46
- 47
- 48
- 49
- 50
- 51
- 52
- 53
- 54
- 55
- 56
- 57
- 58
- 59
- 60
- 61
- 62
- 63
- 64
- 65
- 66
- 67
- 68
- 69
- 70
- 71
- 72
- 73
- 74
- 75
- 76
- 77
- 78
- 79
- 80
- 81
- 82
- 83
- 84
- 85
- 86
- 87
- 88
- 89
- 90
- 91
- 92
- 93
- 94
- 95
- 96
- 97
- 98
- 99
- 100
- 101
- 102
- 103
- 104
- 105
- 106
- 107
- 108
- 109
- 110
- 111
- 112
- 113
- 114
- 115
- 116
- 117
- 118
- 119
- 120
- 121
- 122
- 123
- 124
- 125
- 126
- 127
- 128
- 129
- 130
- 131
- 132
- 133
- 134
- 135
- 136
- 137
- 138
- 139
- 140
- 141
- 142
- 143
- 144
- 145
- 146
- 147
- 148
- 149
- 150
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.