Stari zavet · Poučne knjige
Psalmi 104
Veličanje Boga u djelima njegovim.
Ovaj psalam u Psaltiru (po Septuaginti: psalam 103)
1
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu.
2
Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator.
3
Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetra.
4
Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
5
Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti na vijek vijeka.
6
Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
7
Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
8
Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
9
Postavio si među preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju.
10
Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode.
11
Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeđu svoju.
12
Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
13
Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
14
Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist čovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
15
I vino veseli srce čovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce čovjeku krijepi.
16
Site se drveta Božija, kedri livanski koje si posadio.
17
Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
18
Gore visoke divokozama, kamen je utočište zečevima.
19
Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
20
Stereš tamu, i biva noć, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
21
Lavovi riču za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
22
Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
23
Izlazi čovjek na posao svoj, i na rad svoj do večera.
24
Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
25
Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
26
Tu lađe plove, krokodil kojega si stvorio da se igra po njemu.
27
Sve tebe čeka, da im daješ piću na vrijeme.
28
Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
29
Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se.
30
Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.
31
Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
32
On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
33
Pjevaću Gospodu za života svojega; hvaliću Boga svojega dok sam god.
34
Neka mu bude mila besjeda moja! Veseliću se o Gospodu.
35
Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!
Glave · Psalmi
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- 12
- 13
- 14
- 15
- 16
- 17
- 18
- 19
- 20
- 21
- 22
- 23
- 24
- 25
- 26
- 27
- 28
- 29
- 30
- 31
- 32
- 33
- 34
- 35
- 36
- 37
- 38
- 39
- 40
- 41
- 42
- 43
- 44
- 45
- 46
- 47
- 48
- 49
- 50
- 51
- 52
- 53
- 54
- 55
- 56
- 57
- 58
- 59
- 60
- 61
- 62
- 63
- 64
- 65
- 66
- 67
- 68
- 69
- 70
- 71
- 72
- 73
- 74
- 75
- 76
- 77
- 78
- 79
- 80
- 81
- 82
- 83
- 84
- 85
- 86
- 87
- 88
- 89
- 90
- 91
- 92
- 93
- 94
- 95
- 96
- 97
- 98
- 99
- 100
- 101
- 102
- 103
- 104
- 105
- 106
- 107
- 108
- 109
- 110
- 111
- 112
- 113
- 114
- 115
- 116
- 117
- 118
- 119
- 120
- 121
- 122
- 123
- 124
- 125
- 126
- 127
- 128
- 129
- 130
- 131
- 132
- 133
- 134
- 135
- 136
- 137
- 138
- 139
- 140
- 141
- 142
- 143
- 144
- 145
- 146
- 147
- 148
- 149
- 150
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.