Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Rimljanima 1
Uvod. Jevanđelje o Hristu je sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje. O istini, slavi i pravdi Božijoj i o gnjevu na bezbožnost.
1
Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvani apostol, izabran za Jevanđelje Božije,
2
Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u Svetim Pismima,
3
O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,
4
Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,
5
Kroz kojega primismo blagodat i apostolstvo, da radi Imena njegovog privedemo u poslušnost vjere sve neznabošce,
6
Među kojima ste i vi pozvanici Isusa Hrista,
7
Svima koji su u Rimu ljubljenima od Boga, pozvanima svetima, blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
8
Prvo, dakle, zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se o vjeri vašoj govori po svemu svijetu.
9
Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojim u Jevanđelju Sina njegova, da vas se sjećam bez prestanka,
10
Moleći se svagda Bogu u molitvama svojim da bi mi nekada voljom Božijom uspjelo da dođem k vama;
11
Jer žarko želim da vas vidim, da vam predam neki duhovni dar za vaše utvrđenje.
12
To jest, da se tu sa vama utješim zajedničkom vjerom, i vašom i mojom.
13
Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namjeravao da vam dođem, da i među vama imam neki plod kao i među ostalim neznabošcima, pa bih dosad spriječen.
14
Dužan sam i Jelinima i Varvarima, i mudrima i nerazumnima.
15
Otuda moja želja da i vama koji ste u Rimu propovijedam Jevanđelje.
16
Jer se ne stidim Jevanđelja Hristova, jer je ono sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Judejcu i Jelinu.
17
Jer se u njemu otkriva pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: A pravednik će od vjere živjeti.
18
Jer se otkriva gnjev Božiji s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.
19
Jer što se može doznati za Boga poznato je njima, jer im je Bog objavio.
20
Jer što je na Njemu nevidljivo, od postanja svijeta umom se na stvorenjima jasno vidi, njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.
21
Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim umovanjima, i potamnje nerazumno srce njihovo;
22
Govoreći da su mudri, poludješe,
23
I zamijeniše slavu besmrtnoga Boga podobijem smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnih životinja i gmizavaca.
24
Zato ih predade Bog u željama njihovih srca u nečistotu, da se beščaste tjelesa njihova među njima samima;
25
Koji zamijeniše istinu Božiju lažju, i više poštovaše i poslužiše tvari nego Tvorcu, koji je blagosloven u vijekove. Amin.
26
Zato ih predade Bog u sramne strasti. Jer i žene njihove pretvoriše prirodno upotrebljavanje u protivprirodno,
27
A isto tako i muškarci ostavivši prirodno upotrebljavanje žena, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, muškarci sa muškarcima čineći sram, primajući na sebi odgovarajuću platu za svoju zabludu.
28
I kako ne mariše da poznaju Boga, predade ih Bog u pokvaren um da čine što je neprilično,
29
Njih koji su ispunjeni svake nepravde, bluda, zloće, lakomstva, nevaljalstva, puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti;
30
Došaptači, opadači, bogomrsci, nasilnici, gordeljivci, hvalisavci, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
31
Nerazumni, nevjere, neosjetljivi, nepomirljivi, nemilostivi.
32
Oni, poznavši pravdu Božiju, da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo da čine to, nego i odobravaju onima koji to čine.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.