Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Rimljanima 7
Oslobođenje od zakona i služenje Hristu. Borba između zakona i grijeha u starom čovjeku.
1
Ili ne znate, braćo, jer govorim onima koji znaju zakon, da zakon vlada nad čovjekom samo dokle on živi?
2
Jer je udata žena vezana zakonom za živog muža; ako li muž umre, razriješi se od zakona muževljeva.
3
Zato, dakle, dok joj je muž živ biće preljubnica ako pođe za drugoga muža; ako li joj umre muž, slobodna je od zakona da ne bude preljubnica ako pođe za drugoga muža.
4
Tako, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovim, da pripadnete drugome, Onome koji ustade iz mrtvih, da plod donesemo Bogu.
5
Jer kad bijasmo u tijelu, strasti grjehovne kroz zakon djejstvovahu u našim udima da se smrti plod donosi.
6
A sad se oslobodismo od zakona umrijevši onome što nas držaše, da služimo (Bogu) u novome duhu, a ne po starome slovu.
7
Šta ćemo, dakle, reći? Da je zakon grijeh? Nikako! Nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ni za želju ne bih znao da zakon ne kaza: Ne poželi!
8
A grijeh uzevši povod kroz zapovijest izazva u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.
9
A ja življah nekad bez zakona; a kada dođe zapovijest, grijeh oživlje,
10
A ja umrijeh, i nađe se da mi zapovijest data za život bi na smrt.
11
Jer grijeh uzevši povod kroz zapovijest prevari me i ubi me njome.
12
Tako, dakle, zakon je svet, i zapovijest je sveta i pravedna i dobra.
13
Zar mi, dakle, dobro donese smrt? Nikako! Nego grijeh, da se pokaže kao grijeh, pričini mi smrt kroz dobro, da bude grijeh do krajnosti grješan kroz zapovijest.
14
Jer znamo da je zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu.
15
Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono što hoću, nego što mrzim to činim.
16
Ako li činim ono što neću, priznajem da je zakon dobar.
17
Tada to ne činim više ja, nego grijeh koji živi u meni.
18
Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest, u tijelu mojemu; jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim.
19
Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim.
20
A kad činim ono što neću, već ne činim to ja, nego grijeh koji živi u meni.
21
Nalazim, dakle, zakon: kada hoću dobro da činim, zlo mi je prisutno.
22
Jer se radujem zakonu Božijemu po unutarnjem čovjeku;
23
Ali vidim drugi zakon u udima svojim koji se bori protiv zakona uma mojega, i porobljava me zakonom grijeha koji je u udima mojim.
24
Ja jadni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?
25
Blagodarim Bogu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako, dakle, ja sam umom služim zakonu Božijemu, a tijelom zakonu grijeha.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.