Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Rimljanima 9
Ko su pravi Izrailjci; priziv neznabožaca u narod Božiji po milosti Božijoj.
1
Istinu govorim u Hristu, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom Svetim,
2
Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;
3
Jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju, srodnike moje po tijelu,
4
Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i obećanja,
5
Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.
6
Ali ne kao da je propala riječ Božija. Jer nisu svi Izrailjci koji su od Izrailja;
7
Niti su svi djeca koji su od sjemena Avraamovog, nego: U Isaku će ti se nazvati sjeme.
8
To jest, nisu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.
9
Jer je ovo riječ obećanja: U ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin.
10
A ne samo ona, nego i Reveka koja zače od jednoga, od Isaka oca našega.
11
Jer dok još djeca ne bijahu rođena, ni učinila dobra ni zla, da ostane onako kako je Bog po izboru odredio,
12
Ne zbog djela, nego zbog Onoga koji priziva, reče joj se: Veći će služiti manjemu.
13
Kao što je napisano: Jakova zavoljeh, a Isava omrzoh.
14
Šta ćemo, dakle, reći? Zar ima nepravde kod Boga? Nikako!
15
Jer Mojseju veli: Pomilovaću koga pomilujem, i sažaliću se na koga se sažalim.
16
Tako, dakle, nije ni do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji miluje.
17
Jer Pismo govori Faraonu: Upravo za to te podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
18
Tako, dakle, koga hoće pomiluje, a koga hoće otvrdoglavi.
19
Reći ćeš mi: Zašto onda ukorava? Jer ko se suprotstavio volji njegovoj?
20
A ko si ti, o čovječe, da se prepireš sa Bogom? 3ar rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako načinio?
21
Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od iste smese načini jedan sud za čast, a drugi za sram?
22
A šta ako Bog, hoteći da pokaže gnjev svoj i da objavi moć svoju, podnese sa velikim strpljenjem sasude gnjeva, koji su spremljeni za propast.
23
Da bi objavio bogatstvo slave svoje na sasudima milosti, koje pripravi za slavu,
24
Nas koje i prizva, ne samo od Judejaca nego i od neznabožaca.
25
Kao što i govori kod Osije: Nazvaću narodom svojim narod koji nije moj, i nemilu milom;
26
I biće da na mjestu gdje im je bilo rečeno: Vi niste moj narod, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.
27
A Isaija viče za Izrailj: Ako bude broj sinova Izrailjevih kao pijesak morski, ostatak će se spasti.
28
Jer će izvršiti brzo riječ svoju po pravdi, izvršiće Gospod brzo riječ svoju na zemlji.
29
I kao što proreče Isaija: Da nam Gospod Savaot nije ostavio sjeme, postali bismo kao Sodom i slični Gomori.
30
Šta ćemo, dakle, reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravednost postigoše pravednost, ali pravednost od vjere;
31
A Izrailj tražeći zakon pravednosti ne postiže zakona pravednosti.
32
Zašto? Zato što ne tražaše od vjere, nego od djela zakona. Jer se spotakoše o Kamen spoticanja,
33
Kao što je napisano: Evo, stavljam u Sionu Kamen spoticanja i Stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje neće se postidjeti.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.