Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Rimljanima 4
Opravdanje Avraama vjerom. Hristos je opravdanje naše.
1
Šta ćemo, dakle, reći za Avraama, oca našega, da je postigao po tijelu?
2
Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne pred Bogom.
3
Jer šta kaže Pismo? I vjerova Avraam Bogu i to mu se uračuna u pravednost.
4
A onome koji radi, ne računa se plata po milosti nego po dugu;
5
Onome pak koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava grješnika, računa se vjera njegova u pravednost.
6
Kao što i David govori da je blažen onaj čovjek kome Bog uračunava pravednost bez djela:
7
Blaženi su oni kojima se oprostiše bezakonja i kojima se pokriše grijesi.
8
Blažen je čovjek kome Gospod ne uračuna grijeh.
9
Ovo blaženstvo, dakle, da li se odnosi na obrezanje ili i na neobrezanje? Jer govorimo da se Avraamu uračuna vjera u pravednost.
10
Kako mu se, dakle, uračuna? Kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju.
11
I primi znak obrezanja, pečat pravednosti vjere koju imaše u neobrezanju, da bi on bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju, da se i njima uračuna u pravednost;
12
I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere oca našega Avraama koju imaše u neobrezanju.
13
Jer obećanje Avraamu ili sjemenu njegovu da on bude nasljednik svijeta ne bi zakonom nego pravednošću vjere.
14
Jer ako su nasljednici oni koji su od zakona, uzaludna je vjera i propade obećanje.
15
Jer zakon stvara gnjev; a gdje nema zakona, nema ni prijestupa.
16
Zato je od vjere, da bude po blagodati, da obećanje bude sigurno svemu potomstvu, ne samo onome koje je od zakona, nego koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama.
17
Kao što je napisano: Jer sam te postavio za oca mnogim narodima pred Bogom kome povjerova, koji oživljuje mrtve i zove nepostojeće kao postojeće.
18
Kad nije bilo nikakve nade, on s nadom povjerova da će biti otac mnogim narodima, kao što je rečeno: Tako će biti tvoje potomstvo.
19
I ne oslabivši vjerom ne pomisli na svoje već umrtvljeno tijelo, a bješe mu negdje oko sto godina, ni na umrtvljenost Sarine materice.
20
I u obećanje Božije ne posumnja s nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,
21
I bješe potpuno uvjeren da ono što Bog obeća kadar je i učiniti.
22
Zato mu se i uračuna u pravednost.
23
A ne bi pisano samo za njega da mu je uračunato,
24
Nego i za nas kojima će se uračunati, koji vjerujemo u Onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvih,
25
Koji bi predan za grijehe naše i ustade za opravdanje naše.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.