Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Rimljanima 11
Bog nije odbacio svoj narod. Premudri su putevi Božiji.
1
I kažem, dakle: Zar Bog odbaci narod svoj? Nikako! Jer sam i ja Izrailjac, od sjemena Avraamova, od plemena Venijaminova.
2
Ne odbaci Bog narod svoj, koji unaprijed pozna. Ili ne znate šta govori Pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:
3
Gospode, proroke tvoje pobiše i žrtvenike tvoje raskopaše, i ja ostadoh jedini i traže život moj.
4
A šta mu veli Božiji odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi, koji ne prikloniše koljena pred Vaalom.
5
Tako, dakle, i u sadašnje vrijeme postoji jedan ostatak po izboru blagodati.
6
Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od djela, više nije blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo.
7
Šta, dakle? Ono što Izrailj traži ne postiže, a izabrani postigoše; ostali pak okorješe,
8
Kao što je napisano: Dade im Bog duh neosjetljivosti, oči da ne vide i uši da ne čuju do dana današnjega.
9
I David govori: Neka im bude trpeza njihova zamka i klopka i sablazan i odmazda;
10
Neka potamne oči njihove da ne vide, i leđa njihova zauvijek savij!
11
Govorim, dakle: Posrnuše li da otpadnu? Nikako! Nego je njihov pad spasenje neznabošcima, da bi se i oni podstakli na revnost.
12
A ako je pad njihov bogatstvo svijetu i poraz njihov bogatstvo neznabošcima, koliko li je više punoća njihova?
13
Jer govorim vama neznabošcima; pošto sam ja apostol neznabožaca, hvalim služenje svoje,
14
Ne bih li kako podstakao na revnost svoj rod i spasao neke od njih.
15
Jer ako je odbacivanje njihovo pomirenje svijetu, šta bi bilo primanje – ako ne oživljenje iz mrtvih?
16
Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.
17
Ako li se neke grane odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih i postao zajedničar korijena i sokova maslinovih,
18
Ne preuznosi se nad granama; ako se pak uznosiš, ne nosiš ti korijen nego korijen tebe.
19
Reći ćeš, dakle: Odlomiše se grane, da se ja pricijepim.
20
Dobro! Nevjerovanjem se odlomiše, a ti vjerom stojiš. Ne ponosi se, nego se boj.
21
Jer kad Bog prirodne grane ne poštedje, neće možda ni tebe poštedjeti.
22
Vidi, dakle, dobrotu i strogost Božiju: na onima što otpadoše strogost, a na tebi dobrotu, ako ostaneš u dobroti; inače ćeš i ti biti odsječen.
23
A i oni, ako ne ostanu u nevjerovanju, biće pricijepljeni, jer je Bog moćan da ih opet pricijepi.
24
Jer kad si ti odsječen od masline, po prirodi divlje, i pricijepio se, ne po prirodi, na pitomu maslinu, koliko će se prije, ovi koji su po prirodi, pricijepiti na svoju maslinu?
25
Jer neću, braćo, da vi ne znate ovu tajnu, da ne mudrujete sami po sebi: dio Izrailja otvrdnu, dok ne uđe pun broj neznabožaca.
26
I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: Doći će od Siona Izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.
27
I ovo im je zavjet od mene, kada skinem grijehe njihove.
28
Po Jevanđelju, dakle, neprijatelji su vas radi; a po izboru, mili su otaca radi.
29
Jer Bog se neće raskajati za svoje darove i prizvanje.
30
Jer kao što i vi nekad ne pokoravaste se Bogu, a sad ste pomilovani zbog njihove nepokornosti,
31
Tako se i oni sada ne pokoriše radi vašega pomilovanja da bi i oni bili pomilovani;
32
Jer Bog zatvori sve u nepokornost, da sve pomiluje.
33
O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!
34
Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik?
35
Ili ko njemu prethodno dade, da mu bude vraćeno?
36
Jer je od njega i kroz njega i radi njega sve. Njemu slava u vijekove. Amin.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.