Novi zavet · Poučne knjige (poslanice Svetog Apostola Pavla)
Rimljanima 3
O Božijoj pravednosti. Svi su ljudi grješnici; opravdaće se ne djelima Zakona nego vjerom u Hrista.
1
Kakvo je, dakle, preimućstvo Judejaca, ili kakva je korist obrezanja?
2
Mnogo u svakom pogledu. Prvo, što su im povjerene riječi Božije.
3
Jer šta ako neki ne vjerovaše? Zar će njihovo nevjerovanje vjeru Božiju ukinuti?
4
Nikako! Nego, neka je Bog istinit, a čovjek je svaki laža, kao što je napisano: Da se opravdaš u riječima svojim i da pobijediš kada ti sude.
5
Ako li naša nepravda objavljuje Božiju pravednost, šta ćemo reći? Zar je Bog nepravedan kada pokazuje gnjev? Kao čovjek govorim.
6
Nikako! Jer kako bi onda Bog mogao suditi svijetu?
7
Jer ako se istina Božija kroz moju laž pokaza obilno na slavu Njegovu, zašto još i ja kao grješnik da budem osuđen?
8
I zar ćemo, kao što nas grde i kao što kažu neki da mi govorimo, činiti zlo da dođe dobro? Njihova je osuda pravedna.
9
Šta, dakle? Imamo li prednost? Nikako! Jer prethodno dokazasmo da su i Judejci i Jelini svi pod grijehom.
10
Kao što je napisano: Nema nijednog pravednog,
11
Nema onoga koji razumije, nema onoga koji traži Boga.
12
Svi zastraniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema baš nijednoga.
13
Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varahu, otrov je aspidin pod usnama njihovim.
14
Usta su im puna kletve i gorčine.
15
Noge su im brze da prolijevaju krv.
16
Pustoš i bijeda je na putevima njihovim;
17
I puta mirnog ne poznaše.
18
Nema straha Božijega pred očima njihovim.
19
A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatvore, i sav svijet da bude kriv Bogu;
20
Jer djelima zakona ni jedno tijelo neće se opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.
21
A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka;
22
I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike.
23
Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije,
24
A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu,
25
Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha,
26
U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.
27
Gdje je, dakle, hvalisanje? Isključeno je. Kakvim zakonom? Da li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere.
28
Mislimo, dakle, da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona.
29
Ili je Bog samo Judejaca, a ne i neznabožaca? Da, i neznabožaca.
30
Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.
31
Ukidamo li, dakle, zakon vjerom? Nikako! Nego zakon utvrđujemo.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.