Stari zavet · Zakonske knjige
Brojevi 13
Slanje uhoda u Hanan; oni se vraćaju i plaše narod.
1
A potom pođe narod od Asirota, i stadoše u pustinji Faranskoj.
2
I Gospod reče Mojsiju govoreći:
3
Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju ću dati sinovima Izrailjevijem; po jednoga čovjeka od svakoga plemena otaca njihovijeh pošljite, sve glavare između njih.
4
I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Gospodnjoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevijeh.
5
A ovo su im imena: od plemena Ruvimova Samuilo, sin Zahurov;
6
Od plemena Simeonova Safat, sin Surin;
7
Od plemena Judina Halev, sin Jefonijin;
8
Od plemena Isaharova Igal, sin Josifov;
9
Od plemena Jefremova Avsije, sin Navin;
10
Od plemena Venijaminova Faltije, sin Rafujev;
11
Od plemena Zavulonova Gudilo, sin Sudin;
12
Od plemena Josifova, od plemena Manasijina Gadije, sin Susin;
13
Od plemena Danova Amilo, sin Gamalin;
14
Od plemena Asirova Satur, sin Mihailov;
15
Od plemena Neftalimova Navija, sin Savin;
16
Od plemena Gadova Gudilo, sin Mahilov.
17
To su imena ljudima koje posla Mojsije da uhode zemlju. I nazva Mojsije Avsija, sina Navina, Isus.
18
I šaljući ih Mojsije da uhode zemlju Hanansku, reče im: Idite ovuda na jug, pa izidite na goru;
19
I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik;
20
I kakva je zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rđava; i kakva su mjesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim gradovima;
21
I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i uzmite roda one zemlje. A tada bješe vrijeme prvom grožđu.
22
I otišavši uhodiše zemlju od pustinje Sinske do Reova kako se ide u Emat.
23
I idoše na jug, i dođoše do Hevrona, gde bijahu Ahiman i Sesije i Teliman, sinovi Enakovi. A Hevron bješe sazidan na sedam godina prije Soana Misirskoga.
24
Potom dođoše do potoka Eshola, i ondje odsjekoše lozu s grozdom jednijem, i ponesoše ga dvojica na moci; tako i šipaka i smokava.
25
I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje odsjekoše sinovi Izrailjevi.
26
I poslije četrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše.
27
I vrativši se dođoše k Mojsiju i Aronu i ka svemu zboru sinova Izrailjevijeh u pustinju Faransku, u Kadis; i pripovjediše njima i svemu zboru stvar, i pokazaše im rod one zemlje.
28
I pripovijedajući im, rekoše: Idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teče u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina.
29
Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a vidjesmo ondje i sinove Enakove.
30
Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a Hananeji žive na moru i na Jordanu.
31
A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: Hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti.
32
Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas.
33
I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše među sinovima Izrailjevijem govoreći: Zemlja koju prođosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki.
34
Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i činjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, takvi se i njima činjasmo.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.