Stari zavet · Zakonske knjige
Brojevi 19
Žrtva crvene junice. Voda očišćenja.
1
Još reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:
2
Ovo je uredba i zakon što zapovjedi Gospod govoreći: Reci sinovima Izrailjevijem neka ti dovedu junicu crvenu zdravu, na kojoj nema mane, i koja još nije bila u jarmu;
3
I podajte je Eleazaru svešteniku, a on neka je izvede napolje iz okola da je zakolju pred njim.
4
I uzevši Eleazar krvi njezine na prst svoj, neka pokropi krvlju prema šatoru od sastanka sedam puta.
5
Potom neka zapovjedi da se spali junica pred njegovijem očima; kožu njezinu i meso njezino i krv njezinu s balegom neka spale.
6
I sveštenik uzevši drveta kedrova, isopa i crvca, neka baci u oganj gdje gori junica.
7
Potom neka opere haljine svoje i opere tijelo svoje vodom, pa onda neka uđe u oko, i neka bude sveštenik nečist do večera.
8
Tako i ko je spali, neka opere haljine svoje vodom, i tijelo svoje neka opere vodom, i neka bude nečist do večera.
9
A čist čovjek neka pokupi pepeo od junice i izruči ga iza okola na čisto mjesto, da se čuva zboru sinova Izrailjevijeh za vodu očišćenja; to je žrtva za grijeh.
10
I onaj koji pokupi pepeo od junice, neka opere haljine svoje, i neka bude nečist do večera. To neka je sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi među njima vječan zakon.
11
Ko se dotakne mrtva tijela čovječijega, da je nečist sedam dana.
12
On neka se očisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist; ako li se ne očisti treći dan i sedmi, neće biti čist.
13
Ko se dotakne mrtva tijela čovječijega pa se ne očisti, onaj je oskvrnio šator Gospodnji; zato da se istrijebi ona duša iz Izrailja; jer nije pokropljen vodom očišćenja, zato je nečist, i nečistota je njegova na njemu.
14
Ovo je zakon kad čovjek umre u šatoru: Ko god uđe u onaj šator i ko god bude u šatoru, nečist da je sedam dana;
15
I svaki sud otkriven, koji ne bude dobro zaklopljen, nečist je.
16
I ko se god dotakne u polju posječenoga mačem ili umrloga ili kosti čovječije ili groba, nečist da je sedam dana.
17
I neka za nečistoga uzmu pepela od junice spaljene za grijeh, i neka naliju na nj vode žive u sud.
18
Potom neka uzme čist čovjek isopa i zamoči u onu vodu, i pokropi njom šator i sve sudove i ljude koji su u njemu bili; tako i onoga koji bi se dotakao kosti ili čovjeka posječena ili umrla ili groba.
19
Čisti nečistoga neka pokropi treći i sedmi dan; i kad ga očisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biće čist uveče.
20
A ko bude nečist pa se ne očisti, da se istrijebi ona duša iz zbora; jer je svetinju Gospodnju oskvrnio, a nije pokropljen vodom očišćenja; nečist je.
21
I ovo neka im je zakon vječan: I koji pokropi vodom očišćenja, neka opere haljine svoje; i ko se god dotakne vode očišćenja, da je nečist do večera.
22
I čega se god dotakne ko je nečist, da je nečisto; i ko se njega dotakne, da je nečist do večera.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.