Stari zavet · Zakonske knjige
Brojevi 20
Smrt Marijina i smrt Aronova. Voda iz stijene u Merivi. Edom sprečava prolaz.
1
I sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, dođoše u pustinju Sinsku prvoga mjeseca, i stade narod u Kadisu; i ondje umrije Marija, i bi pogrebena ondje.
2
A ondje nemaše zbor vode, te se skupiše na Mojsija i na Arona.
3
I svađaše se narod s Mojsijem, i govorahu: Kamo da smo pomrli kad pomriješe braća naša pred Gospodom!
4
Zašto dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovdje i mi i stoka naša?
5
I zašto nas izvedoste iz Misira da nas dovedete na ovo zlo mjesto, gdje ne rodi ni žito ni smokva ni grožđe ni šipak, a ni vode nema za piće?
6
I dođe Mojsije i Aron ispred zbora na vrata šatora od sastanka, i padoše ničice; i pokaza im se slava Gospodnja.
7
I reče Gospod Mojsiju govoreći:
8
Uzmi štap, i sazovite zbor ti i Aron brat tvoj, i progovorite stijeni pred njima, te će dati vodu svoju; tako ćeš im izvesti vodu iz stijene, i napojićeš zbor i stoku njihovu.
9
I Mojsije uze štap ispred Gospoda, kako mu zapovjedi Gospod.
10
I sazvaše Mojsije i Aron zbor pred stijenu, i on im reče: Slušajte, odmetnici! Hoćemo li vam iz ove stijene izvesti vodu?
11
I diže Mojsije ruku svoju i udari u stijenu štapom svojim dva puta, i izide voda mnoga, te se napoji narod i stoka njihova.
12
A Gospod reče Mojsiju i Aronu: Što mi ne vjerovaste i ne proslaviste me pred sinovima Izrailjevim, zato nećete odvesti zbora toga u zemlju koju sam im dao.
13
To je voda od svađe, gdje se svađaše sinovi Izrailjevi s Gospodom, i on se proslavi među njima.
14
Poslije toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: Ovako kaže brat tvoj Izrailj: Ti znaš sve nevolje koje nas snađoše:
15
Kako naši oci siđoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo činiše nama i ocima našim;
16
I vikasmo ka Gospodu, i Gospod ču glas naš, i posla anđela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj međi.
17
Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju; nećemo ići preko polja ni preko vinograda, niti ćemo piti vode iz kojega studenca; ići ćemo carskim putem, nećemo svrtati ni nadesno ni nalijevo dok ne prijeđemo među tvoju.
18
A Edom mu odgovori: Ne idi preko moje zemlje da ne izidem s mačem preda te.
19
A sinovi Izrailjevi rekoše mu: Ići ćemo utrenikom, i ako se napijemo vode tvoje, mi ili stoka naša, platićemo je; ništa više, samo da pješice prođemo.
20
A on im odgovori: Nećete proći. I izide Edom pred njih s mnogo naroda i s velikom silom.
21
I kad ne htje Edom dopustiti Izrailju da prijeđe preko međe njegove, Izrailj otide od njega.
22
I krenuvši se od Kadisa, dođoše sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, ka gori Oru.
23
I Gospod reče Mojsiju i Aronu na gori Oru kod međe Edomske govoreći:
24
Aron valja da se pribere k rodu svojemu, jer neće ući u zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem, jer ne poslušaste zapovijesti moje na vodi od svađe.
25
Uzmi Arona i Eleazara, sina njegova, i izvedi ih na goru Or.
26
I svuci Aronu haljine njegove i obuci ih Eleazaru, sinu njegovu, pa će se Aron pribrati i umrijeti ondje.
27
I učini Mojsije kako zapovjedi Gospod; i iziđoše na goru Or pred svijem zborom.
28
I svuče Mojsije s Arona haljine njegove i obuče ih Eleazaru, sinu njegovu, i umrije ondje Aron navrh gore, a Mojsije i Eleazar sidoše s gore.
29
A kad vidje sav zbor da umrije Aron, plaka sav dom Izrailjev za Aronom trideset dana.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.