Brojevi 12

I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija zbog žene Madijanke, kojom se oženi, jer se oženi Madijankom.

I rekoše: Zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? Nije li govorio i preko nas? I to ču Gospod.

A Mojsije bješe čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji.

I odmah reče Gospod Mojsiju i Aronu i Mariji: Dođite vas troje u šator od sastanka. I otidoše njih troje.

Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje.

I reče im: Čujte sada riječi moje: Prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u utvari i govoriću s njim u snu.

Ali nije takav moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem.

Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?

I gnjev se Gospodnji raspali na njih, i on otide.

I oblak se podiže sa šatora; i gle, Marija bješe gubava, bijela kao snijeg. I Aron pogleda Mariju, a ona gubava.

Tada reče Aron Mojsiju: Gospodaru, molim te, ne meći na nas grijeha ovoga, jer ludo učinismo i zgriješismo.

Nemoj da ova bude kao mrtvo dijete, kojemu je meso pola trulo kad izlazi iz utrobe matere svoje.

I vapi Mojsije ka Gospodu govoreći: Bože, molim ti se, iscijeli je.

A Gospod odgovori Mojsiju: Da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se stidjela sedam dana? Neka bude odlučena sedam dana izvan okola, a poslije neka bude opet primljena.

Tako bi Marija odlučena izvan okola sedam dana; i narod ne pođe odande dokle Marija ne bi opet primljena.