Stari zavet · Zakonske knjige
Brojevi 32
Podjela zemlje istočno od Jordana na plemena Ruvimovo, Gadovo i polupleme Manasijino.
1
A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i vidješe zemlju Jazirsku i zemlju Galadsku da je dobra za stoku.
2
I došavši, sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreći:
3
Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean,
4
Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru Izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke.
5
Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u našljedstvo, nemoj nas voditi preko Jordana.
6
A Mojsije reče sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem: Braća će vaša ići na vojsku, a vi hoćete ovdje da ostanete?
7
Zašto obarate srce sinovima Izrailjevijem da ne prijeđu u zemlju koju im je dao Gospod?
8
Tako su učinili oci vaši kad ih poslah iz Kadis-Varne da uhode zemlju;
9
I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevijem da ne idu u zemlju koju im dade Gospod;
10
I razgnjevi se onda Gospod i zakle se govoreći:
11
Neće ti ljudi koji izađoše iz Misira, od dvadeset godina i više, vidjeti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvijem,
12
Osim Haleva, sina Jefonijina Kenezeja, i Isusa, sina Navina, jer se sasvijem držaše Gospoda.
13
I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i učini te se potucaše po pustinji četrdeset godina, dokle ne pomrije sav onaj naraštaj koji činjaše zlo pred Gospodom.
14
A vi sada izađoste na mjesto otaca svojih, rod griješnih ljudi, da umnožavate žestinu gnjeva Gospodnjega na Izrailja.
15
Ako se odvratite od njega, on će ga još ostaviti u pustinji, i tako ćete upropastiti sav onaj narod.
16
A oni pristupiše opet k njemu i rekoše mu: Mi smo radi samo torove načiniti ovdje za stada svoja i gradove za djecu svoju.
17
A sami ćemo naoružani junački poći pred sinovima Izrailjevijem dokle ih ne odvedemo na njihovo mjesto; a naša djeca neka stoje u gradovima tvrdijem radi stanovnika te zemlje.
18
Nećemo se vratiti kućama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje našljedstvo.
19
Niti ćemo uzeti našljedstva s njima s onu stranu Jordana ni dalje ako nam dopadne našljedstvo s ovu stranu Jordana prema istoku.
20
Tada im reče Mojsije: Ako ćete učiniti tako i ići pod oružjem pred Gospodom na vojsku,
21
Ako svaki od vas pod oružjem prijeđe preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otjera ispred sebe neprijatelja svojih,
22
I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgriješite Gospodu ni Izrailju, onda će ova zemlja pripasti vama u našljedstvo pred Gospodom.
23
Ako li ne učinite tako, gle, zgriješićete Gospodu i znajte da će vas grijeh vaš stići.
24
Gradite sebi gradove za djecu svoju i torove za stoku svoju; i što je izašlo iz usta vaših, učinite.
25
I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: Sluge će tvoje učiniti kako gospodar naš zapovijeda.
26
Djeca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovdje će ostati u gradovima Galadskim;
27
A sluge će tvoje prijeći svaki naoružan da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš.
28
Tada Mojsije zapovjedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu, sinu Navinu, i glavarima od domova otačkih među sinovima Izrailjevijem,
29
I reče im: Ako prijeđu sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju Galadsku u našljedstvo.
30
Ako li ne prijeđu s vama pod oružjem, onda neka im bude našljedstvo među vama u zemlji Hananskoj.
31
I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: Kako je Gospod kazao slugama tvojim, tako ćemo učiniti.
32
Prijeći ćemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju Hanansku, a naše našljedstvo da bude s ovu stranu Jordana.
33
I dade Mojsije sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem i polovini plemena Manasije, sina Josifova, carstvo Siona, cara Amorejskoga, i carstvo Oga, cara Vasanskoga, zemlju i gradove po međama njezinijem, gradove one zemlje unaokolo.
34
I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir.
35
I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju,
36
I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku.
37
A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim,
38
I Navon i Velmeon predjenuvši im imena, i Sivmu; i nadješe druga imena gradovima koje sagradiše.
39
A sinovi Mahira, sina Manasijina, otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji bijahu ondje.
40
I Mojsije dade Galad Mahiru, sinu Manasijinu, koji se ondje naseli.
41
I Jair, sin Manasijin, otide i uze sela njihova i prozva ih Sela Jairova.
42
I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovijem, i prozva ga Navav po imenu svojemu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.