Stari zavet · Zakonske knjige
Brojevi 27
Pravo nasljedstva kćeri. Isus posvećen za nasljednika Mojsijevog.
1
Tada dođoše kćeri Salpada, sina Ofera, sina Galada, sina Mahira, sina Manasijina, od plemena Manasije, sina Josifova, a imena im bjehu Mala, Nuja, Egla, Melha i Tersa.
2
I stadoše pred Mojsija i pred Eleazara sveštenika i pred knezove i sav zbor na vratima šatora od sastanka, i rekoše:
3
Otac naš umrije u pustinji, ali ne bješe u društvu s onima koji se pobuniše na Gospoda u buni Korejevoj, nego umrije od grijeha svojega, a ne ostavi sinova.
4
Zašto da se istrijebi ime oca našega iz porodice njegove zato što nije imao sina? Daj nam našljedstvo među braćom oca našega.
5
I iznese Mojsije stvar njihovu pred Gospoda.
6
A Gospod reče Mojsiju govoreći:
7
Pravo govore kćeri Salpadove; podaj im pravo da imaju našljedstvo među braćom oca svojega, i prenesi našljedstvo oca njihova na njih.
8
A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: Kad ko umre a nema sina, onda prenesite našljedstvo njegovo na kćer njegovu;
9
Ako li ni kćeri nema, onda podajte našljedstvo njegovo braći njegovoj;
10
Ako li ni braće nema, onda podajte našljedstvo njegovo braći oca njegova;
11
Ako li nema ni braće očine, onda podajte našljedstvo njegovo onomu ko mu je najbliži u rodu njegovu, i neka je njegovo. I to neka bude sinovima Izrailjevijem zakon za suđenje, kako zapovjedi Gospod Mojsiju.
12
Još reče Gospod Mojsiju: Izidi na goru ovu Avarimsku, i vidi zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem.
13
I kad je vidiš, pribraćeš se k rodu svojemu i ti, kao što se pribrao Aron brat tvoj.
14
Jer ne poslušaste riječi moje u pustinji Sinu u svađi narodnoj, kad je trebalo da me proslavite na vodi pred očima njihovijem. To je voda od svađe u Kadisu u pustinji Sinu.
15
I reče Mojsije Gospodu govoreći:
16
Gospode Bože duhovima i svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovijem zborom,
17
Koji će izlaziti pred njima i koji će dolaziti pred njima, koji će ih izvoditi i opet dovoditi, da ne bi bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira.
18
A Gospod reče Mojsiju: Uzmi k sebi Isusa, sina Navina, čovjeka u kom je duh moj, i metni ruku svoju na nj,
19
I izvedi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor, i podaj mu zapovijesti pred njima.
20
I podaj mu od slave svoje, da ga sluša sav zbor sinova Izrailjevijeh.
21
I neka staje pred Eleazara sveštenika da ga pita za sud Urim pred Gospodom; po zapovijesti njegovoj neka polaze i po zapovijesti njegovoj neka dolaze on i svi sinovi Izrailjevi s njim i sav zbor.
22
I učini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod; i uzev Isusa postavi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor.
23
I metnu ruke svoje na nj, i dade mu zapovijesti, kako bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.