Stari zavet · Zakonske knjige
Brojevi 21
Zmija od mjedi. Pobjeda nad carevima Sionom i Ogom na jugu.
1
A kad ču Hananej, car Aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.
2
Tada se Izrailj zavjetova Gospodu i reče: Ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja ću raskopati gradove njihove.
3
I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatre njih i gradove njihove, i prozva ono mjesto Orma.
4
Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta.
5
I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikakvi hljeb već ogadio duši našoj.
6
A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu te pomrije mnogo naroda u Izrailju.
7
Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.
8
I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti.
9
I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija, on pogleda u zmiju od mjedi i ozdravi.
10
Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u Ovotu.
11
I iz Ovota otišavši stadoše u oko na brdima Avarimskim u pustinji koja je prema Moavskoj s istoka.
12
Odande otišavši stadoše u oko u dolini Zaredu.
13
I odatle otišavši, stadoše u oko na brodu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe Amorejske. Jer je Arnon međa Moavska između Moavaca i Amorejaca.
14
Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: Na Vajeva u Sufi i na potoke Arnonske.
15
Jer ti potoci, koji dopiru do mjesta Ara, teku pokraj međe Moavske.
16
A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji bješe rekao Gospod Mojsiju: Skupi narod, i daću im vode.
17
Tada pjeva Izrailj pjesmu ovu: Diži se, studenče; pripijevajte ga;
18
Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail,
19
A iz Mantanaila u Nadil, a iz Nadila u Vamot,
20
A iz Vamota u dolinu koja je u polju Moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.
21
Tada posla Izrailj poslanike k Sionu, caru Amorejskom, govoreći:
22
Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne prijeđemo među tvoju.
23
Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem.
24
Ali ga isiječe Izrailj oštrim mačem, i osvoji zemlju njegovu od Arnona pa do Javoka do sinova Amonovijeh, jer tvrda bješe međa sinova Amonovijeh.
25
I uze Izrailj sva ona mjesta i naseli se u svijem gradovima Amorejskim, u Esevonu i u svijem selima njegovijem.
26
Jer Esevon bješe grad Siona, cara Amorejskoga, koji bješe prvi zavojštio na cara Moavskoga i bješe mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona.
27
Zato govore u priči: Hodite u Esevon da se sagradi i podigne grad Sionov.
28
Jer oganj izađe iz Esevona, plamen iz grada Sionova, i spali Ar Moavski i stanovnike na visini Arnonskoj.
29
Teško tebi, Moave: propao si, narode Hamosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sionu, caru Amorejskom.
30
Ali ih postrijeljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.
31
I tako živje Izrailj u zemlji Amorejskoj.
32
Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji bijahu ondje.
33
Potom obrativši se, pođoše u Vasan; i izide Og, car Vasanski, pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.
34
A Gospod reče Mojsiju: Ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu, caru Amorejskom, koji življaše u Esevonu.
35
I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan i osvojiše zemlju njegovu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.